Sport & biznis - SP 2026.
EN DE

Francuzi ne daju 35-satni radni tjedan

Autor: Silvije Tomašević
03. veljača 2010. u 22:00
Podijeli članak —

U Hrvatskoj je 2007. godine službeni statistički fond broja sati po zaposlenom iznosio 2081 sat, no taj broj efektivno iznosi 1688 radnih sati

Čak 53 posto Francuza podupire zakon o 35-satnome radnom tjednu uvedenom prije točno deset godina. Postotak onih koji su za taj zakon raste dakako među radnicima, a manji je među poduzetnicima, trgovcima i obrtnicima. Francuska desnica napada zakon koji su uveli socijalisti, a sadašnji francuski predsjednik Nicolas Sarkozy u svojoj je predizbornoj kampanji stalno ponavljao kako Francuzi rade premalo.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Najradišniji Korejci
U stvarnosti i nije tako jer prema statističkim podacima Francuzi rade, primjerice, više od Nijemaca. U godinu dana Francuzi odrade 1559 sati (podaci za 2007. godinu), dok Nijemci rade manje, odnosno 1432 sata, a Nizozemci još manje, odnosno 1413 sati u godinu dana. Talijani rade nešto više, odnosno 1566 sati, Španjolci čak 1775 sati, Amerikanci 1785 sati, Japanci 1784, sata, a Južnokorejci su najradišniji i provedu 2165 sati godišnje na radnim mjestima. No svi danas rade manje sati nego što su radili 1950. godine. U Hrvatskoj je službeni statistički fond broja sati po zaposlenom u 2007., prema podacima Državnog zavoda za statistiku, iznosio 2081 sat, no efektivno taj broj iznosi 1688 radnih sati. Naime, kako je pisao Jutarnji list, poslodavci radnicima godišnje u prosjeku plate 275 sati koje zapravo ne odrade. Riječ je o neizvršenim, a plaćenim satima rada koje prati službena statistika, koji uključuju godišnji odmor, bolovanja, blagdane ili, primjerice, stručno obrazovanje. Osim toga godišnji fond radnih sati prosječno se “skrati” za još 84 sata, što najčešće plaća država. Francuska je ozakonila 35-satni radni tjedan. U Italiji je ljevica, posebno nakon što je u Francuskoj usvojen zakon (19. siječnja 2000.) koji je predložila socijalistkinja Martine Aubry o 35-satnome radnom tjednu, htjela uvesti sličan zakon, ali svi su pokušaji o ograničenju rada propali. Prema zakonu iz 2003. za “normalni radni tjedan” smatra 40 radnih sati. No postoje mnoge iznimke i moglo bi se kazati kako je jedina čvrsta točka da se tjedno ne bi smjelo raditi više od 48 sati, ali i to se u nekim slučajevima može prevladati. Ako, na primjer, treba završiti neki projekt u određenom roku, može se raditi dva tjedna bez dana odmora s radom od najviše 13 sati na dan. To je, dakle, drugo ograničenje, odnosno ne smije se raditi više od 13 sati na dan.

Čak 53 posto Francuza podupire zakon o 35-satnome radnom tjednu uvedenom prije točno deset godina. Postotak onih koji su za taj zakon raste dakako među radnicima, a manji je među poduzetnicima, trgovcima i obrtnicima. Francuska desnica napada zakon koji su uveli socijalisti, a sadašnji francuski predsjednik Nicolas Sarkozy u svojoj je predizbornoj kampanji stalno ponavljao kako Francuzi rade premalo.

Najradišniji Korejci
U stvarnosti i nije tako jer prema statističkim podacima Francuzi rade, primjerice, više od Nijemaca. U godinu dana Francuzi odrade 1559 sati (podaci za 2007. godinu), dok Nijemci rade manje, odnosno 1432 sata, a Nizozemci još manje, odnosno 1413 sati u godinu dana. Talijani rade nešto više, odnosno 1566 sati, Španjolci čak 1775 sati, Amerikanci 1785 sati, Japanci 1784, sata, a Južnokorejci su najradišniji i provedu 2165 sati godišnje na radnim mjestima. No svi danas rade manje sati nego što su radili 1950. godine. U Hrvatskoj je službeni statistički fond broja sati po zaposlenom u 2007., prema podacima Državnog zavoda za statistiku, iznosio 2081 sat, no efektivno taj broj iznosi 1688 radnih sati. Naime, kako je pisao Jutarnji list, poslodavci radnicima godišnje u prosjeku plate 275 sati koje zapravo ne odrade. Riječ je o neizvršenim, a plaćenim satima rada koje prati službena statistika, koji uključuju godišnji odmor, bolovanja, blagdane ili, primjerice, stručno obrazovanje. Osim toga godišnji fond radnih sati prosječno se “skrati” za još 84 sata, što najčešće plaća država. Francuska je ozakonila 35-satni radni tjedan. U Italiji je ljevica, posebno nakon što je u Francuskoj usvojen zakon (19. siječnja 2000.) koji je predložila socijalistkinja Martine Aubry o 35-satnome radnom tjednu, htjela uvesti sličan zakon, ali svi su pokušaji o ograničenju rada propali. Prema zakonu iz 2003. za “normalni radni tjedan” smatra 40 radnih sati. No postoje mnoge iznimke i moglo bi se kazati kako je jedina čvrsta točka da se tjedno ne bi smjelo raditi više od 48 sati, ali i to se u nekim slučajevima može prevladati. Ako, na primjer, treba završiti neki projekt u određenom roku, može se raditi dva tjedna bez dana odmora s radom od najviše 13 sati na dan. To je, dakle, drugo ograničenje, odnosno ne smije se raditi više od 13 sati na dan.

Katastrofa ili prednost
Udruga francuskih industrijalaca (Medef) ocjenjuje 35-satni radni tjedan kao katastrofu za industriju, ali desni centar, bez obzira na Sarkozyjeve predizborne izjave, za sada neće mijenjati zakon jer ga ipak većina birača podržava. Neće se mijenjati zakon i zbog toga što Francuzi ne rade manje od konkurenata na međunarodnom tržištu. Francuzi rade više od Nijemaca i Nizozemaca, a nešto manje od Talijana. Prema tome zakon Aubry i nije tako loš, što drži i većina Francuza. Zakon u ovom kriznom razdoblju omogućava održavanje zaposlenih. Zakon ima i mnogih manjkavosti, ali i nakon deset godina 53% Francuza ga podržava.




Autor: Silvije Tomašević
03. veljača 2010. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close