Za poslovanje u “začinskoj” godini afere “Spice” Podravka je dobila četvorku. Bilo bi sjajno da je riječ o solidnoj, ali u pitanju je ipak četvorka na ljestvici od jedan do deset. U ovim okolnostima, a riječ je o 307 milijuna kuna štete bivše Uprave preseljene u Remetinec, mirovinski fondovi poručuju da je uspjeh sedmica, no samo četvorka u odnosu na potencijal koji Podravka ima.
Mlaki pristup mirovinskih fondova sasvim je logičan, još se potiho dogovara novi izgled Nadzornog odbora, u kojem bi trebalo biti sedam umjesto jedanaest članova, i to sukladno stvarnim vlasničkim udjelima. Kad se utvrde pozicije, mirovinci mogu započeti s jačanjem ofenzive na frontu korporativnog upravljanja. Drugim riječima, ono što bi vlasnici svakodnevno trebali raditi – postavljati pitanja, pa i ona neugodna. Ono što slijedi mogao bi biti delikatni rat za nadzor koprivničke kompanije. Neiskorišteni potencijal Podravka može “zahvaliti” dugogodišnjem političkom parazitiranju. Šef HSS-a Josip Friščić, čiji je čovjek aktualni predsjednik Uprave Miroslav Vitković, jasno je rekao da od prodaje neće biti ništa u čemu ga podržava i premijerka Jadranka Kosor. Argumenti protiv prodaje, a moram ih citirati, su: “Podravka je tvrtka koja je Hrvatsku hranila u vrijeme rata i iz nje se izvuklo oko 200 milijuna maraka u različitim oblicima. Od konzervi i ostale hrane za izbjeglice i vojsku do ostalih oblika pomoći.” Ma što to zaboga znači? Zašto bi Podravka bila kompanija od širega društvenog interesa išta više od Atlantica, Belja, Kraša ili Dukata? Ljubo Jurčić je dosad posao odradio korektno, no istini za volju samo je ugasio požar. U prave probleme, kamo sve novac iz Podravke curi, nije se još zagrebalo. Pitanje zašto Podravka gubi korak s konkurencijom, zašto je u proteklih osam godina izgubljena vrijednost od 1,6 milijardi kuna što je jednako vrijednosti cijele Podravke još nisu ni postavljena. Čim se o tim pitanjima krene rešetati, nastat će tarapana čega je Jurčić i te kako svjestan. Budimo racionalni, politika nikad neće maknuti kandže s kompanije koja ima nesreću da služi kao izborna baza, bankomat, sinekura za kadrove… Zato se interes Emila Tedeschija za Podravku prezentira kao teška elementarna nepogoda u kojoj će on grebatorski dočepati nacionalnog blaga. Možda će se jednog dana, kad politički krpelji isišu sve što se isisati dade, netko iz vrha Vlade sjetiti da bi se smrtno bolesna kompanija mogla uvaliti nekom privatniku koji će “ulupati” brdo kapitala i napraviti generalku. Ako prije toga oslabljena ne postane meta neprijateljskog preuzimanja.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Joj novinari kak vi volite pisat lepo o Emilu. Je li iko od vas kupio ATGR tijekom IPO-a, i kako se sad osjećate? Čovjek vas ošišo ko ovce sa svojim super projekcijama od kojih nije ništa ostvario. U ovoj godini trebao je imat 2,2 mlrd prihoda od organskog rasta + akvizicije ljekarni i manjih distributera koje su ostvarene (oko 320 mil kn ukupno prihoda) = 2,55 mlrd za ATGR. A gdi su oni? 2,166 najnovije procjene kompanije ilitiga, bez akvizicija, 1,846 mlrd samo 146 mil kn više nego 2007 (u dvije godine skupa rast od 8,5% prvenstveno na novim distribucijskim ugovorima), s tim da im je samo plan za 2007 bio 1,8 mlrd a ostvareno 1,7 (nekim čudom kompanija nije uspjela ostvariti niti plan u 2007 te je podbacila za čak 100 mil kn, iako je plan prezentiran na IPO-u na samom kraju godine). Osim Cedevite ništa više u toj kompaniji ne vrijedi, a ultra super Mr Big management se na primjeru Cedevite zbilja dokazao, u 9 godina nisu uspjeli prodat niti 1 kg Cedevite na tržištima gdje ju nije Pliva prodavala). Ali IPO je ipak legendaran, uzeo 700 mil kn, povečao neto dug za 200 mil kn = 900 mil kn ukupno kapitala, da kupi ljekarne sa prihodom od oko 300 mil kn, neto maržom od 2-3% = 9mil kn u najboljem slučaju, i rokovima plaćanja od 360 dana. Hahahaha, pa da ste stavili 900 mil kn u banku dobili bi oko 40 mil neto sa rokom plaćanja odmah, a da ništa ne radite. Zanimljivo je i to da su sve prezentirali da je u skladu s planovima (ne treba biti genijalac da se pročita plan i usporedi s ostvarenim) i isplatili sebi i managementu gadne bonuse iako je kompanija izrazito podbacila. Tolko o super managementu i transparentnosti. Pa usporedite im rast divizija gdi su njihove robne marke i vidjet ćete da su već u 2008 rasli duplo sporije od inflacije (smanjili se). A i te vlastite robne marke su više za USKOK a manje za analitičare (Neva kupljena ispod cijene zemljišta, Cedevitu…..kako je Kuljiš lijepo rekao, ubojstvo ili samoubojstvo iz zasjede….a nekim čudom Marinac odradio posao i tamo i u PODR a Mr. Big došao kao veliki spasitelj). Nije taj ništa različitiji od Polančeca i bande. Inače, da se stavi ATGR u DCF model sa ovim sadašnjim rezultatima i očekivanim stopama rasta nebi reko da vrijedi više nego ga je platio EBRD koji je usto dobivao i dio profita od Cedevite (jedino kaj vrijedi), a prošlo je 2 godine od IPO-a. Još kad bi na to dodali rizik od prenapuhanosti (apsolutno svi veliki projekti ATGR su bili prenapuhani…..IPO plan (odrađeno gore, s tim da se strategiju preplaćivanja nisko profitabilnih biznisa-ljekarni, nisam pošteno dirnuo)….distribucija TDR-ovih proizvoda (najavljeno 200mil prihoda, potiho smanjeno na 85 mil)…CedevitaGo (najavljeno 90mil prihoda…potiho smanjeno na 50mil)….pitanje je kakva bi cijena ispala.
Pitanje je kakve sinergijske efekte PODR ima od Mr. Big? Nikakve, niti bude ušla u nove dućane na globalnoj razini, a tužno ali istinito…niti na regionalnoj/lokalnoj. Da budu stvari bolje štimale? Budu, ali budu sa bilo kojim drugim managementom osim ovog koji je bio. Da bude napravio neki veliki iskorak u regiji ili svijetu? Je right, najbolji primjer su ATGR-ove vlastite robne marke koje se….smanjuju, cijeli njihov organski rast su novi distribucijski ugovori. Ima li zainteresiranih puno boljih kompnija koje vrijede i znaju 1000 puta više od jednog pripadnika uvoznog lobija, koji osim medijske pompe (novinari ga čak nikad nisu ni pitali zašto nije ostvario planove iz IPO-a), sposobnosti da neuspjeh prezentira u uspjeh, te činjenice da ga se ljudi boje (sve karakteristike Sanadera) nema ništa više? To bi trebali pitat PODR, ali nisu bezveze neki fondovi na visokim vlasničkim pozicijama. Hoće li te kompanije platiti više od Mr. Big koj bi htio da svi mirovinci i mali dioničari izgube? Pa normalno da hoće. Volimo li mi Hrvati bol? Sudeći po tome da su neki zbilja kupili ATGR na IPO-u i još uvijek misle lijepo o Emilu…..ja bi reko da volimo…zašto bi zarađivali novac ako ga možemo gubiti. :=)
“Politički krpelji” – narodu daju kruha i igara, a sebi bespravno i besramno prisvajaju nacionalne vrijednosti u tolikoj mjeri da će nas to u konačnici uništiti efikasnije od svih ratova koje smo kao zemlja prošli.
Uključite se u raspravu