Jesu li komercijalni zapisi kao sredstvo zaduživanja ponovno “in”? Barem se tako čini na prvi pogled.

Nakon što je u jesen kompanija HG Spot uzela neslavnu titulu prve kompanije koja nije uspjela isplatiti svoje obaveze po vrijednosnim papirima, među investorima je zavladala nelagoda koja se počela pretvarati u paniku nakon što je podbacila i Hospitalija. Potom su svi izdavatelji ubrzano počeli obilaziti vjerovnike, tražiti reprograme i odgodu naplate duga. Kako je rasla nelikvidnost, a rokovi plaćanja rasli u beskraj, zabrinuti investitori odmah su se primili kalkulatora i počeli zbrajati stotine milijuna kuna koliko je neosiguranog novca tvrtkama posuđeno na temelju vjere u komercijalne zapise. Neki gospodarstvenici, ljuti što im panika otežava pronalaženje ionako oskudnih izvora (re)financiranja, govorili su da 1,3 milijarde kuna zapisa nije ništa u usporedbi s desetak milijardi kuna rizičnih plasmana banaka i upitnih reprograma. Bura u vezi s komercijalnim zapisima, rekli su, jest bura u čaši vode. No sada se bura počela stišavati. Iako je nelikvidnost i dalje gorući problem, većina tvrtki iznašla je sa svojim institucionalnim investitorima i bankama modele refinanciranja koji se de facto svode na prolongiranje duga za nekoliko mjeseci. Tek toliko da odahnu. Uz trezvenije vjerovnike smirile su se i tržišne prilike. Zahvaljujući padu prinosa na trezorske zapise Ministarstva financija koji su temelj cijene i prinosa korporativnih, narasla je atraktivnost zapisa pa ulagačima ponovno postaju poželjni. Primjerice, prosječni prinos na kratkoročne vrijednosnice s rokom dospijeća između šest mjeseci i godinu dana pao je 250 baznih bodova, a na one s valutnom klauzulom čak 350 “basisa” u vrlo kratkom vremenu, najviše u studenom i prosincu. Najbolji je to vjetar u leđa za zapise jer je povjerenje u slaboj, ali ipak uzlaznoj putanji. Pokazuju to komentari kako će i posljednja u nizu tvrtki, Ingra, vjerojatno uspješno refinancirati zapise iako je građevinski sektor u velikim problemima. Dosadašnji manjak povjerenja tvrtkama je sužavao mogućnost za prikupljanje kapitala i usmjeravao ih samo na kredite banaka – divovski korak unatrag za tržište. Stoga su novi vjetrovi dobra vijest za sve. Budući da se “kupaju” u višku likvidnosti koja im predstavlja osjetan trošak, banke ponovno mogu plasirati novac. Odmrzavanje alternativnoga kanala financiranja ipak je najbolja vijest za tvrtke i gospodarstvo u cjelini. Iako ih neće izliječiti, zapisi uistinu mogu umanjiti financijsku bol tvrtkama snižavanjem troškova financiranja. U mjesecima dok čekamo rezultat državnih mjera za spas kroničnoga bolesnoga gospodarstva, barem je krvna slika bolja.