Slovenija bi mogla ostvariti svoje namjere koje je naznačila kad je odgodila potpisati deklarativni papir o izgradnji naftovoda od Konstance do Trsta koji su objeručke prigrlile Rumunjska, Srbija, Hrvatska i Italija, a u pozadini i naftaši s kaspijskih naftnih polja.
Slovenski su zvaničnici pojasnili da zbog kratkoće dionice naftovoda na njezinu teritoriju Slovenija ne bi imala neke velike koristi, osim ako se uz naftovod ne bi našlo dugoročno rješenje i za saniranu državnu naftnu tvrtku Nafta Lendava i neke druge petroleumske slovenske interese. Nije trebalo proći puno vremena od izgovaranja slovenskih dvojbi s predumišljajem i u Ljubljani je prošloga tjedna osvanuo predsjednik ruskoga Lukoila Vagit Alekperov. Ruski naftni magnat i vodeći slovenski političari i naftaši propitivali su mogućnosti međusobne poslovne suradnje, ali i zajedničkog poslovanja na Balkanu. Janšina vlada bi nakon što je sanirala poslovanje Nafte Lendava njezinu budućnost rado osigurala strateškim partnerstvom s Lukoilom.

Kopar i Lendava
Lukoilov kapital bi trebao saniranu Naftu Lendava skinuti s državnih jasli i odvesti je u mirne poslovne vode. Lukoil je po slovenskim medijskim analizama spreman ući u posao s Naftom Lendava ako mu se istovremeno omogući i strateško partnerstvo s Lukom Kopar i Petrolom. U koparskoj luci je zainteresiran za korištenje njezinih naftnih skladišta i terminala, a Petrol i njegovo znanje i regionalni ugled potrebni su mu za daljnje širenje na Balkanu. U razgovorima s premijerom Janšom i ministrom gospodarstva Vizjakom, te čelnicima Nafte Lendava i Petrola, Alekperov, po tvrdnjama nekih od njegovih slovenskih sugovornika, nije otvarao temu naftovoda: niti onoga koji bi preko Srbije, Hrvatske i Slovenije povezao rumunjsku Constantu s Trstom, ali ni onoga koji bi preko Lendave i Kopra povezao Mađarsku i Italiju. Slovenski političari i menadžeri poručuju, dakle, da je Lukoil jako zainteresiran za poslovanje sa slovenskim naftnim tvrtkama i koparskom lukom, a naftovod od Crnoga mora do Jadrana ispada da mu je manje značajan. Istovremeno i slovenski mediji bilježe da se dnevna proizvodnja nafte u Rusiji posve približila proizvodnji Saudijske Arabije, najvećem svjetskom proizvođaču nafte. Rusija dnevno proizvodi 9,395 milijuna barela, a Saudijska Arabija 9,399 milijuna barela nafte. Zbog sve veće proizvodnje ruska nafta se sve više suočava s problemom njezina transporta prema zapadnoevropskim i drugim potrošačima. Postojeći kapaciteti naftovoda nedostatni su za transport sve većih količina ruske nafte, a i morski putevi su zakrčeni tankerima. Na prolaz iz Crnog mora kroz Bospor i Dardanele tankeri s ruskom naftom znaju čekati i više od dvadeset dana. Ruski, a pogotovo naftaši s kaspijskih naftnih polja zbog toga ubrzano tragaju za alternativnim pravcima transporta nafte.

Među četiri naftovoda koje bi gradili kako bi zaobišli Bospor i Dardanele posebno im je primamljiv upravo Paneuropski naftovod (PEOP) koji bi povezao Crno more i Jadran. Pogotovo zato što bi se u Trstu spojio sa Tansalpskim naftovodom (TAL) kojim se opskrbljuje Centralna Europa, a mogućim produljenjem do Venecije spojen bi bio i s talijanskom mrežom naftovoda. Zbog toga bi Vagit Alekperov i Lukoil doista i mogli pristati da progutaju slovenski udicu na kojoj je kao mamac uz slovensku dionicu naftovoda zakačena i Nafta Lendava. Osobito kad znaju da Slovenija i njezini naftaši paralelno razgovaraju o strateškom partnerstvu s mađarskim MOL-om o izgradnji naftovoda od Lendave do Kopra i njegovu spajanju s mađarskim i talijanskim naftovodima. No osim za izgradnju Paneuropskog naftovoda Lukoil je očito zainteresiran i za partnerstvo sa slovenskim Petrolom radi daljnjeg širenja na Balkanu. Lukoil je, naime, nakon ulaska na rumunjsko i bugarsko tržište, zakoračio i na tržište Srbije kupnjom Beopetrola (bivšeg Ininog ogranka u Srbiji). Trebala je to biti uvertira u osvajanje Naftne industrije Srbije tijekom njezine privatizacije. Lukoil se, međutim, nije proslavio u Beopetrolu, jer je on i danas ostao gotovo jednako zastario kakav je bio i prije njegova preuzimanja. Kako su u međuvremenu na tržište Srbije svoju mrežu počeli širiti i OMW i Mol, najavljujući i sudjelovanje u utrci za NIS-om, Lukoil je izgleda odlučio potražiti pomoć slovenskog Petrola u modernizaciji poslovanja svoje tvrtke u Srbiji, ali i na natječaju za NIS.

Zajedno u Srbiju
Kao što je Mol ulaskom u Inu računao i da će uz njezinu pomoć lakše osvojiti i susjedna tržišta, tako i Lukoil vjerojatno računa da mu Petrol i te kako može pomoć u ostvarenju istoga cilja. Znakovito je da su se slovensko-ruski razgovori o naftnom partnerstvu poklopili s objavom Petrola da je zainteresiran za NIS. Prognozeri, međutim, procjenjuju da Petrol nema dovoljno kapitala da bi se nosio s ostalim takmacima u utrci za NIS, pa se logičnim čini da bi zajedničkim snagama s Lukoilom bitno uvećao i svoje, ali i šanse ruskih naftaša. Petrolovo poznavanje regionalnih uvjeta poslovanja i osvojena znanja o modernom poslovanju naftnih kompanija isprepleteni s Lukoilovim kapitalom i naftom i plinom trebali bi biti dobitna kombinacija u osvajanju tržišta Srbije, ali i čitave regije. Mol je s Inom zapeo u preuzimanju bosanskohercegovačkog Energopetrola. Ovih se dana počelo spekulirati da OMW pokušava umjesto njih “uletjeti” u Energopetrol, pa nadigravanje Lukoila, OMW-a i Mola na regionalnom balkanskom tržištu postaje sve zanimljivije i neizvjesnije. OMW-u pritom asistira i Istrabenz, njegov slovenski partner. Molu sekundira Ina u pokušaju preuzimanja Energopetrola, ali se bez nje zasad pojavljuje na tržištu Srbije i u najavama natjecanja za NIS. Jesu li u Molu zaključili da će u Srbiji biti uspješniji sami bez Ine, ili će je možda zamjeniti partnerstvom sa Petrolom, ako preteknu Lukoil i ostvare partnerstvo s njim i Naftom Lendava te osiguraju produljenje naftovoda iz Mađarske preko Slovenije do Italije? Dok su se Sanaderova vlada, Ina i Mol u njoj zabavljali s cijenama eurosupera i supera 95 u regiji su slagane i preslagivane neke nove naftne kockice. Izgradnja Paneuropskog naftovoda inicirala je i nova pozicioniranja naftnih kompanija i potragu za novim partnerima radi ostvarivanja prevlasti na čitavom regionalnom tržištu.