Arni Hole se sjeća šoka koji je 2002. potresao norvešku poslovnu zajednicu kada je ministar gospodarstva Ansgar Gebrielsen predložio zakon koji zahtijeva da 40 posto od svih članova upravnih odbora budu žene.

“Doslovno su se čuli krici”, kazala je Hole, glavna direktorica Ministarstva za djecu i jednakost spolova. “To je uistinu bila šok-terapija”, dodala je Hole. Čak i tom postojanom egalitarnom društvu, u kojem 80 posto žena radi izvan doma i u kojem polovicu ministarstava čine žene, ideja se činila radikalnom ako ne zbog cilja, onda zbog velikih promjena koje bi se zahtijevale. Tada su norveške žene držale manje od sedam posto mjesta u odborima privatnih kompanija i manje od pet posto na čelu upravih odbora. Nakon mjeseci žestoke rasprave mjeru je usvojila značajna parlamentarna većina, davši državnim kompanijama vremena do 2006. godine da se pripreme za nove standarde, dok su kompanije izlistane na tržištu dobile rok do 2008. godine. Mnogi istaknuti poslovni lideri odbacili su zakon iz 2003. kao političku senzaciju, ustvrdivši kako Norveška sa samo 4,8 milijuna stanovnika nema dovoljno iskusnih žena koje bi mogle udovoljiti kvotama. Čelnik jedne softverske kompanije kazao je da će tvrtke za zadovoljavanje kvote morati unajmiti “eskort djevojke”. No gotovo osam godina poslije udio direktorica u otprilike 400 kompanija je iznad 40 posto, dok žene u najvećih 65 privatnih kompanija čine četvrtinu članova upravnog odbora. Španjolska i Nizozemska donijele su slične zakone, a rok im ističe 2015. godine. Francuski Senat će o ženskim kvotama raspravljati uskoro. Rok za uvođenje kvote istekao bi 2016. godine. Belgija, Velika Britanija, Njemačka i Švedska također razmišljaju o uvođenju takvog zakona. No kako se prašina slegla, istraživači se bore s frustrirajućim činjenicama. Dolazak velikog broja žena u upravne odbore norveških kompanija do sada nije mnogo pomogao podizanju profesionalizma u odborima niti je poboljšao korporativne performanse. Zapravo podaci ne baš zamijećene studije sveučilišta Michigan pokazuju da je utjecaj bio negativan. A šesterostruko povećanje žena na direktorskim mjestima nije rezultirao stvarnim porastom broja žena na mjestima čelnika odbora. U proteklih 50 godina žene su u politici i društvu zadobile vrlo visoke položaje. No deset godina nakon ulaska u 21. stoljeće njihova korporativna snaga ipak ostaje neznatna iako žene u mnogim državama predstavljaju više od polovice radne snage. U Europskoj uniji 9,7 posto članova upravnih odbora u 300 kompanija u 2008. su žene, dok je taj broj u 2004. iznosio 8 posto. U Americi među 500 najvećih kompanija u upravim odborima sjedi oko 15 posto žena, dok njihov broj u Kini i Indiji iznosi jedva pet posto, a u Japanu samo 1,4 posto.