Na ulazu u Varaždin u industrijskoj zoni na mjestu nekadašnje tvornice obuća VIKO koja je početkom stoljeća otišla u stečaj, danas posluje kemijska industrija Wachem. Na prvi pogled neupućeni prolaznici pomislit će kako je ovaj novouređeni tvornički kompleks u vlasništvu neke od globalnih kemijskih kompanija, a na to navode i internetske tvrtkine stranice sa zvučnim imenima robnih marki poput Annyer Paris, Renco…

Odustajanje velikih
Tko bi naime pretpostavio da se iza Wachema krije zapravo VAKEM, kratica za visoku varaždinsku kemijsku industriju koju je 1983. godine utemeljio domaći poduzetnik, Branko Šmrček.Sa Šmrčekom i njegovom suprugom Ružom koja vodi financije, rade i dva odrasla sina, Mario i Ivan, školovani na prestižnim poslovnim studijima u Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Italiji, Čileu i Rusiji. No, o toj se obitelji malo zna iako su porijeklom iz obljižnjeg mjesta Trnovca. Tihi su i povučeni i ne vole se isticati. O njima u novinama se pisalo tek nešto više kad su lopovi opljačkali dvorac u Martijancu, malom mjestu udaljenom petnaestak kilometara istočno od Varaždina prema Ludbregu. Martijanečko dobro s dvorcem i gospodarskim zgradama obitelj Šmrček kupila je 1996. godine i mnogo uložila u njegovu obnovu. Šmrčeki u njemu ne žive i vjerojatno neće, kaže Branko jer kupili su ga kako bi ga zaštitili od propadanja i otvorili javnosti danas sutra kao muzejske i galerijske prostore. Šmrček je sentimentalno vezan za imanje u Martijancu jer u tom se kraju rodio i živio do odlaska na školovanje. Kao mladi diplomirani ekonomist prvo radno mjesto našao je u ludbreškom Razvitku, velikom socijalističkom poduzeću koje je poslovalo na cijelom tržištu bivše države. Nakon godinu i pol odlazi u privatan biznis i otvara obrt za proizvodnju kemijskih proizvoda u očevoj kući u Trnovcu. Prvi proizvod koji i danas ima, kaže Branko Smrčak, bio je lak za popravak bijele tehnike. Ubrzo kreće s proizvodnjom kozmetičkih i tehničkih sprejeva na propan butan koje je prodavao na tržištima bivše države. Napravio je u Trnovcu punionicu za sprejeve koje su koristile tadašnje kozmetičke tvrtke od Plive do Krke. Danas rade sprejeve samo za vlastitu proizvodnju jer kozmetičke industrije, napominje naš sugovornik, gotovo da i nema u Hrvatskoj. Nekadašnji veliki proizvođači kao što su bili Pliva, Belupo, napustili su kozmetičku proizvodnju i Wachem primjerice, jedini proizvodi u Hrvatskoj danas boje za kosu. Međutim, na našim proizvodima, tumači Šmrček, piše Annyer Paris jer smo otvorili tvrtku u Parizu, među ostalim i zato što Francuzi najbolji proizvođači kozmetike. Nakon sprejeva Šmrčeki u Trnovcu pokreću proizvodnju i ostalih materijala za profesionalne frizere te proizvodnju auto kozmetike.

Prije devedesetih kraće razdoblje Wachem je proizvodio i eksterne silikonske grudi, odnosno proteze za cijelo tržište bivše države. Smrček tvrdi bili su čak šesti u svijetu u toj proizvodnji, no s vremenom su prestali. Veliko tržište se raspalo, nisu imali vlastitog kapitala za proširenje proizvodnje i hrvatskim tržištem prevladale su uvozne proteze. Početkom devedesetih kada su osnovali Vakem d.o.o., sadašnji Wachem, Šmrčeki imaju u Trnovcu već pogon s pedesetak ljudi. Ubrzo osnivaju novu tvrtku Annyer, a u Francuskoj Annyer Paris pod čijim imenom prodaju svu kozmetiku te tvrtku Renco koja proizvodi auto kozmetiku. Prije sedam godina kupuju od Trgovačkog suda zgrade tvornice Viko u stečaju, obnavljaju ih i otvaraju novu tvornicu kozmetike. U tvornici se proizvode kozmetičke robne marke za američki trgovački lanac Wall-Mart, točnije za njegove podružnice ASDA u Velikoj Britaniji. Razvoj i sirovine su nastali u Hrvatskoj, napominje Šmrček. Wachem je u prošloj godini ostvario 70 milijuna kuna ukupnog prihoda, a ove godine planiraju imati više od 150 milijuna kuna. Dosada su 70 posto proizvodnje izvozili, a ostalo plasirali u Hrvatskoj. Optimističke planove Šmrčeki temelje na novim kupcima od ove godine, a to je britanski lanac trgovina Tesco.

Tek deset posto kapaciteta
U tijeku su dogovori oko poslova za Body Shop, jednu od kompanija u vlasništvu moćnog L’Oreala, a lanjskog proljeća dobili su poslove u Morrisonsu, jednom od pet vodećih lanaca supermarketa u Velikoj Britaniji gdje prodaju proizvode vlastite marke kao i u Nizozemskoj gdje svoju kozmetiku plasiraju u trgovinama Albert Heijn. Vlastitu kozmetiku izvoze i u Norvešku. Nedavno su dogovorili i prodaju u Kini i Južnoafričkoj Republici. Dobiti takve poslove jako je dugi proces, kaže Šmrček te priznaje da su oni nastali putem poslovnih veza koje imaju njegovi sinovi u svijetu. Ukratko, danas Wachem radi tek s desetak posto kapaciteta, dok projektirani kapaciteti nose godišnji ukupan prihod između 800 i milijardu kuna. Taj prihod mogao bi se postići u idućih četiri do pet godina, ali to ovisi i o tomu koliko ćemo imati kapitala, priča Šmrček. Za veliki iskorak, kaže, trebaju i velika sredstva. Eto, mi smo proizvodnja koju treba samo ubrzati. Wachem ima, dodaje, vlastiti razvoj kozmetike i stručne ljude farmaceutske i kemijske struke.

Prodor

Među prvima u V. Britaniji
U Wachemu u novoj tvornici koja radi s desetak posto kapaciteta, zaposleno je trenutačno 116 ljudi pretežno kemijske i farmaceutske struke. Prošle godine je u radni odnos primljeno dvadesetak novih ljudi, dok bi ih ove godine moglo raditi do dvije stotine, ali to ovisi, kaže Šmrček, o financijskim mogućnostima odnosno uvjetima kreditiranja. Jedan od sinova, Mario, koji je radio na probijanju na britansko tržište, želi Wachem do 2013. vidjeti u društvu prvih 10 dobavljača privatne robne marke u tom tržištu. Iako danas malo tko Annyer Paris percipira kao hrvatski brand, Šmrčeki žele njegov udio na domaćem tržištu razvijati. Cilj im je raditi punim kapacitetima u četiri smjene i zaposliti domaću industriju.

Spašavanje spomenika povijesti i kulture

Dvorac kao opće dobro
Branko Šmrček kupio je dvorac i imanje sa 50 hektara zemlje od vlasnice, barunice Marije Iveković Vučetić koja živi danas u Njemačkoj 1996. godine, jer je bio emocionalno vezan uz to mjesto i želio ga je zaštiti od propadanja. Od 1977. martijanečko dobro je u bilo u sastavu PIK-a Ludbreg dugi niz godina. Oronuli dvorac, zapuštene gospodarske zgrade, zapušten park, zamuljena baruština umjesto nekadašnjeg prekrasnog jezera, svjedoci su nebrige tadašnjih vlasnika što je dovelo skoro do propasti ovog vrijednog spomenika povijesti i kulture. Dvorac više ne propada i ima sve gospodarske zgrade koje su sanirane od vlage. Kako bih kao poduzetnik rođen u tom kraju, pita se Smrček, mogao dozvoliti njegovo daljnje propadanje. Inače, Šmrčeki ne žive u dvorcu.

Novi regulatorni okvir

Dobivanje kriptolicence u Hrvatskoj: ključni rokovi, uvjeti i koraci

Jednostavnija online kupovina

Kupujete online i želite pouzeće, ali bez gotovine? Kod njih sada možete plaćati karticom pri dostavi diljem Hrvatske