Izvoznici među kojima i Dukat, Podravka, Vindija, Jamnica, Badel 1862, Kutjevo, Maraska, Istravino i niz drugih dužni su mijenjati postojeće etikete svojih proizvoda za izvoz te voditi odvojeno skladišta za domaće i izvozna tržišta. Nepredviđeni troškovni udar izvoznicima nastao je novim režimom poslovanja preko različitih deklaracija za različita tržišta na što ih sili odluka Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost od 14. prosinca 2009. godine, tvrde Poslovnom dnevniku izvoznici i njihova poslovna udruženja.

Ekološki harač
Kažu da je Fond preko deklaracija uveo nezakoniti ekološki harač za izvozne tvrtke ako ne usklade poslovanje s njegovom odlukom. Problem je toliko velik da bi u konačnici doveo do toga da hrvatski proizvodi neće biti konkurentni na stranim tržištima, potvrđuju u Gospodarsko interesnom udruženju proizvođača pića Hrvatske i u udruzi Eko-Ozra koji su Fondu obrazložili nelogičnosti njegove odluke. Uz argument da je odluka Fonda u suprotnosti sa Zakonom o otpadu, Pravilnikom o ambalaži i ambalažnom otpadu i Odlukom o uvjetima označavanja ambalaže, Eko-Ozra je na zahtjev svojih članica zatražila intervenciju Marine Matulović-Dropulić, ministrice zaštite okoliša. Izvoznici su s novim režimom upoznati prije mjesec dana, i to nakon što je Fond u 2009. godini zabilježio navodno rekordan gubitak u sustavu gospodarenja ambalažnim otpadom te nakon što je ukupno u tri godine, od 2006. do 2009., registrirao više od pola milijarde kuna gubitka. Isplatom povratne naknade od pola kune za svaku prikupljenu bocu u Hrvatsku je potenciran ulazak ambalažnog otpada iz cijele regije. Direktor Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Vinko Mladineo je potvrdio izvoznicima da je do odluke o različitim etiketama dovela velika količina tog otpada koji je bez dopuštenja hrvatskih vlasti prenesen u Hrvatsku. Unatoč tome izvoznicima je poručio da će oni platiti kaznu. Ako i dalje imaju jedinstvene etikete za domaće i strano tržište na kojima stoji povratna naknada, Mladineo je zaprijetio plaćanjem povratne naknade od pola kune i kod izvoza. Izvoznicima je sporno što za kriminalne aktivnosti iz šverca sada njih Fond kažnjava jer tvrde da oni ne generiraju trošak Fonda, a kao pravi problem spominju organizirani šverc ambalažnog otpada kojem Carinska uprava nije stala na kraj. Ta se naknada inače prema Zakonu o otpadu plaća samo za proizvode plasirane na hrvatsko tržište. A prema novome, da bi izvozni proizvod na susjedna tržišta bio oslobođen rizika plaćanja nameta, s deklaracije mora biti skinut znak povratne naknade. Ako ambalaža u kojoj je pakirano mlijeko ili vino, voda te sokovi staklena, plastična ili limena (veća od 2 decilitra) i dalje ima jedinstvenu deklaraciju, otvoren je put da namet od neposlušnih izvoznika prikupi Fond, i to uz pomoć Carinske uprave, tj. ravnatelja Mladena Barišića, na što se Mladineo i poziva.

Unosan šverc opstaje
Tako bi šverc i dalje ostao unosan biznis za organiziranu proizvodnju i nelegalni unos boca u Hrvatsku, a ceh bi platili domaći izvoznici.Iz jedne velike izvozničke tvrtke komentiraju kako se problem viška boca na hrvatskom tržištu neće riješiti ovakvim udarom na hrvatske izvoznike jer je ključni problem u velikim količinama ambalažnog otpada koji se proizvodi u cijeloj regiji kako bi se potom u Hrvatskoj zaradilo na povratnoj naknadi. I dok u Jamnici, Vindiji, Podravki, Dukatu i Agrokoru nisu odgovorili na naš upit, u Badelu 1862 potvrđuju da bi provođenje odluke Fonda za zaštitu okoliša otežavalo proces proizvodnje i nametnulo dodatne troškove. “Morao bi se udvostručiti asortiman jer ne bi postojala mogućnost da se iz jedne zalihe podmire potrebe na svakome od tržišta. Osim toga morali bismo povećati zalihe gotove robe, prilagoditi proizvodnju, povećati troškove nabave, a potencijalno bi prijetila opasnost većeg otpisa robe. Sve bi to u konačnici rezultiralo negativnim utjecajem na poslovanje”, stoji u pismenom odgovoru Badela 1862. U toj tvrtki također navode da je nastala situacija osjetljivija za gospodarske subjekte koji imaju veći broj artikala koji su u sustavu povratne naknade, a Badel 1862 u svom asortimanu ima više od 200 takvih različitih proizvoda. Naime, isti proizvod koji se priprema za tržište morao bi se planirati na dva načina: onaj za domaće i onaj za inozemna tržišta. Kako većina proizvoda koje proizvodi Badel nema ograničen vijek trajanja, moguće je stvoriti zalihe i plasirati takve proizvode prema potrebama za domaće, odnosno inozemno tržište. Kod proizvoda koji imaju ograničen vijek trajanja, poput, primjerice, sokova, potencijalno bi prijetila opasnost većeg otpisa roba.