Djevojčice u dobi od tri godine već brinu o svom izgledu i težini, pokazali su rezultati nedavno provedenog istraživanja znanstvenika sa Sveučilišta Florida. U istraživanju je sudjelovalo 50 djevojčica predškolske dobi, a utvrđeno je kako je čak polovica njih zabrinuta za svoj izgled, dok trećina želi izgubiti kilograme ili promijeniti boju kose.

Naime, više od 30 posto djevojčica stalno je zabrinuto zbog izgleda, 18 posto brine ponekad, dok bi 30 posto promijenilo najmanje jedan fizički atribut. Kako je istaknula voditeljica istraživanja prof. Stacey Tantleff Dunn, nužno je pomoći djeci, pogotovo najmlađoj, kako bi prestali brinuti o izgledu na opsesivan način i izgradili pozitivnu sliku o sebi, bez obzira na izgled tijela. Zabrinjavajući rezultati ovog istraživanja jasno ukazuju da je dobna granica kojom počinje opterećenje oko vlastitog fizičkog izgleda sve niža. Iracionalna želja za postizanjem idealnog izgleda i pogrešna percepcija ljepote, izravno propagirana od strane modne i kozmetičke industrije, tako ujedno spuštaju i dobnu granicu obolijevanja od poremećaja u prehrani. Najčešći, ujedno i najopasniji poremećaji u prehrani su anoreksija i bulimija. Podliježu im uglavnom djevojke u adolescentskoj dobi. Oboljeli od anoreksije postupno u organizam unose sve manje hrane, dok bulimiju karakterizira pretjerano konzumiranje hrane, nakon čega slijedi povraćanje. Oba poremećaja mogu prouzročiti teške zdravstvene probleme, a u najtežim slučajevima završiti smrću. Načinom konzumiranja hrane, osobe s takvim poremećajima često stječu osjećaj kontrole, koju je najjednostavnije uspostaviti upravo nad samim sobom, odnosno nad vlastitim tijelom.

Kada zdrave osobe žele izgubiti kilograme, mijenjanju način prehrane i poboljšavaju tjelovježbu, pri čemu im postignuti cilj pruža osjećaj zadovoljstva. Za razliku od toga, osobe koje boluju od poremećaja u prehrani uvijek su nezadovoljne fizičkim izgledom pa im niti drastičan gubitak kilograma ne mijenja percepciju vlastitog tijela, što izravno ukazuje na psihološku prirodu problema.

U pozadini uvijek psiha
Stoga je za liječenje, ističe dr. Vesna Vidović iz zagrebačke Klinike za psihološku medicinu, ključno znati da poremećaji u prehrani nikada ne dolaze sami. “Osobe uz to uvijek imaju i neku psihijatrijsku problematiku, primjerice depresivnost, graničnu strukturu ličnosti ili nešto treće. Ovisno o tom, pratećem poremećaju, bira se terapija koja može trajati i nekoliko godina”, kaže Vidović.

S njenim se mišljenjem slaže i riječka psihologinja i psihoterapeutkinja Ana Kandare Šoljaga, naglašavajući da uzrok poremećaja u prehrani nikada nije jedinstven. “Smatra se da uzrok dolazi iz više izvora, od genetskog pa do načina odrastanja, odnosno odgojnih postupaka i utjecaja okoline. Također, važan je i faktor osobnosti jer su neke osobe karakterno podložnije”, pojašnjava Kandare Šoljaga. Prema njezinim riječima, ništa manje važan nije ni medijski i društveni način razmišljanja. Dobna granica obolijevanja od poremećaja u prehrani, tumači Kandare Šoljaga, spušta se proporcionalno snižavanju dobne granice ulaska u pubertet. “Izgled počinje biti važan u adolescenciji. Curice su sve više opterećene da moraju biti lijepe, i to u jako ranoj dobi. Tu ujedno leži odgovor na pitanje zašto žene općenito češće obolijevaju od poremećaja u prehrani”, pojašnjava riječka psihijatrica. Smatra i kako je teško da će doći do smanjenja broja oboljelih. “Industrija hrane i kozmetike odabire vitkost kao ideal jer se tu vrte ogromni novci. Više se zarađuje na skupim preparatima za mršavljenje nego na zdravoj prehrani”, zaključuje Kandare Šoljaga.

Opsesija zdravim nije zdrava
No, ni zdrava hrana ne mora nužno poboljšati kvalitetu života. Globalni trend konzumacije prirodnih namirnica i okretanja zdravom načinu života izrodio je i novu vrstu poremećaja u prehrani, tzv. ortoreksiju. Riječ je o opsesiji zdravom hranom, koja, iako možda neće izazvati teške fizičke posljedice kao anoreksija i bulimija, može narušiti kvalitetu života. Ortoreksiju je definirao američki praktičar alternativne medicine Steven Bratman, u knjizi “Health food junkies”, objavljenoj 1997. godine u SAD-u. Termin je nastao kao složenica grčkih riječi orthos, što u prijevodu znači ispravan i orexis, odnosno apetit. Kako je Bratman tada kazao, “netko čiji su dani ispunjeni konzumiranjem tofua i kvinoa keksa, može se osjećati toliko svetim kao da je cijeli život pomagao beskućnicima”. Naime, ortoreksične osobe razvijaju vlastiti režim prehrane, koji im postepeno oduzima sve više vremena. Primarni im je cilj osjećati se zdravo, prirodno i čisto. Stoga su prisiljeni obroke planirati i po nekoliko dana unaprijed, a uslijed straha od nezdravih sastojaka, poput, primjerice, masnoća, nikada ne konzumiraju lako dostupnu hranu.

Od ortoreksije do anoreksije
S ortoreksijom se u praksi susrela i Ana Kandare Šoljaga. “Istina je da ona ne može ostaviti teške fizičke posljedice, ali je, bez obzira na to, riječ o ozbiljnom problemu koji djevojke čini jako nesretnima”, priča Šoljaga. “Imala sam na terapiji nekoliko djevojaka koje su bile potpuno opsjednute svakodnevnim višesatnim vježbanjem i unošenjem isključivo biranih, minimalnih namirnica u tijelo”, ističe. S druge strane, dr. Vidović napominje kako ortoreksija nije dijagnoza, već samo naziv za fenomen u ponašanju. “Postoje i nespecifični poremećaji jedenja pa bi se možda u nekom aspektu pretjerane zaokupljenosti jelom ortoreksiju tu moglo svrstati”, pojašnjava Vidović, dodajući kako je takvim osobama hrana najvažnija u životu, što s vremenom može dovesti do gubitka težine i pothranjenosti. No, ističe i kako se velik broj oboljelih od anoreksije ranije bavio vegetarijanstvom ili, primjerice, makrobiotikom. Premda ortoreksija može i ne mora biti jedna od faza anoreksije, u konačnici, zaključuje Vidović, može loše završiti.

Pomoć

Promo

U biznisu posljednjih godina stalna samo mijena jest. Kako izgraditi otpornost?

Pametno upravljanje

Više sustavnosti u linijskom prijevozu: učinkovita rješenja tvrtke ATRON za svakodnevno poslovanje

U Zagrebu centar za liječenje
Trenutno je u procesu realizacije otvaranje Centara za pomoć i liječenje poremećaja u prehrani, pri zagrebačkoj Klinici za psihološku medicinu. U tom bi centru oboljelima na jednom mjestu bila pružena sva potrebna pomoć. Sredstva je prikupila tvrtka DM, u suradnji s Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi.

1 od 100

Više bulimije nego anoreksije
Statistički podaci o broju osoba s poremećajima u prehrani u Hrvatskoj ne postoje. “Po mom mišljenju, procjene su slične kao i u drugim zemljama. Među 100 mladih djevojaka jedna boluje od anoreksije. Kod bulimije je broj veći pa na sto djevojaka boluju tri”, pojašnjava Vidović.

Test: Patite li od ortoreksije?

Steven Bratman razvio je test za utvrđivanje ortoreksije. Sastoji se od 10 pitanja:

1. Trošite li više od 3 sata dnevno na razmišljanje o prehrani?
2.Planirate li obroke nekoliko dana unaprijed?
3.Je li Vam prehrambena vrijednost obroka važna od uživanja u konzumaciji?
4.Smanjuje li se kvaliteta vašeg života rastom kvalitete vaše prehrane?
5. Jeste li u posljednje vrijeme stroži prema sebi?
6. Raste li Vam samopouzdanje kada se hranite pravilno?
7. Jeste li se odrekli jela u kojima ste nekad uživali kako bi mogli jesti “prava” jela?
8. Otežava li Vam prehrana konzumaciju jela izvan doma, udaljavajući Vas tako od obitelji i prijatelja?
9. Osjećate li krivnju kada ne poštujete svoj način prehrane?
10. Osjećate li da imate potpunu kontrolu kada se pravilno hranite?

Ukoliko ste na četiri ili više odgovora odgovorili potvrdno, patite od ortoreksije.