Kad imate neograničen dotok novca i u domovini ste ostvarili sve što ste poželjeli, kad-tad ćete poželjeti svoju slavu proširiti na ostatak planeta. To je valjda motivacija šeika Mansura bin Zajeda al Nahjana, člana kraljevske obitelji Abu Dabija, superbogate naftom natopljene državice na Arapskom poluotoku.

Mansur je vrlo bogat, moćan i utjecajan, ali nije nešto poznat na Zapadu, pa smišlja čime bi to promijenio i postao stalni stanovnik naslovnica i udarnih televizijskih termina europskih i američkih medija. Kao, primjerice, Roman Abramovič, još jedan naftni magnat, koji se zapadnjačke slave domogao kupivši Chelsea i pretvorivši ga u engleskog prvaka. Šeik je prvi korak u tom smjeru izveo 1. rujna 2008., kad je njegova kompanija ADUG za 250 milijuna eura kupila 90% vlasničkog udjela u Manchester Cityju, slavnom ali dotad prosječnom članu Premier Lige. Nakon dodatnih 250 milijuna uloženih u pojačanja od Robinha do Teveza i Adebayora, City je izrastao u vrlo dobru momčad koja se ove sezone bori za ulazak u Ligu prvaka, no daleko je od svjetala pozornice na kojima se šepire Chelsea, Manchester United, Inter, Milan, Bayern, Barcelona i…Real Madrid.

Real nije na prodaju
Tako je šeik Mansur zaključio da se posredstvom Cityja sporo probija na prve strance te da bi mu bilo pametno da nabavi još jedan, slavniji klub, na primjer…Real Madrid, klub koji zadnjih godina najviše zarađuje i čiji je brand procijenjen na 1,1 milijardu dolara. Prije nekoliko dana, Mansur je preko posrednika dojavio Realovom predsjedniku Florentinu Perezu da bi volio kupiti madridski kraljevski klub te da je za to spreman platiti milijardu dolara, sitan djelić blaga kojim raspolaže kraljevska obitelj Abu Dabija. Njegovi su se predstavnici javili Perezu, koji ih je uputio na izvršnog direktora Josea Angela Sancheza. Madridski As pretpostavja da će mu Sanchez zakazati sastanak za početak 2010. Međutim, možda šeik nije bio dobro obaviješten o pravnom ustrojstvu Real Madrida, kluba kojeg je FIFA proglasila najvećim na svijetu u 20. stoljeću. Naime, Real nije imovina da bi se s njime moglo trgovati. On je sportska udruga te ima članove (i ima vlastitu imovinu), ali sam nije ni u čijem vlasništvu. Realovih stotinjak tisuća članova (sociosa) imaju upravljačke ovlasti koje na izborima prenose na predsjednika, ali članovi nisu dioničari te stoga nemaju udjela u vlasništvu nad klubom. U petom poglavlju klupskog statuta postoji odredba po kojoj se udruga može transformirati u dioničko društvo ako bi takav prijedlog prošao na referendumu, no ta mogućnost ne dolazi u obzir. Kad bi neki predsjednik Reala predložio referendum o transformaciji, sociosi bi ga u tome spriječili, a kad bi se referendum održao, bio bi odbijen s preko 99% glasova protiv. Upravo zato da sutra neki šeik ili ruski ili američki tajkun ne preuzme Real Madrid i pretvori je u svoju igračku. Istovjetne odredbe u statutu ima i Barcelona, koja nikad neće biti ničija nego katalonska. Međutim, As, dnevnik vrlo prisan s Realovim vodstvom, donosi informaciju da šeik ima alternativan prijedlog: otplatio bi cijeli klupski dug, koji iznosi oko 510 milijuna eura (!), a zauzvrat bi dobio ne vlasništvo, nego dio upravljačkih ovlasti. Ili, još vjerojatnije, čak ni stvarne upravljačke ovlasti, nego samo pravo da ga se spominje u kontekstu Real Madrida, jer što običan svijet znade o tome kako se upravlja kojim nogometnim klubom.

Samo promidžbeni trik?
Time bi ovaj naftni velikan imao zajamčeno medijsko prisustvo i prije nego što zaživi njegov projekt uzdizanja Manchester Cityja, a kojeg je obećao učiniti engleskim prvakom do 2011., dakle iduće sezone. Šeik je vjerojatno u pravu, jer je i mutna vijest o njegovoj nemogućoj želji da preuzme Real višekratno obišla svijet i danas mnogo više ljudi znade tko je šeik Mansur bin Zajed al Nahjan nego prije tjedan dana. Inače, šeik ima “dobre veze”. Njegov je polubrat šeik Kalifa bin Zajed, vladar Abu Dabija, a njihova obitelj posjeduje imovinu procijenjenu na tisuću milijardi eura. Ovaj iznos varira ovisno o kretanju cijene nafte, no u svakom je slučaju fantastično visok i govori o basnoslovnom bogatstvu. Osobno Mansurovo bogatstvo iznosi “mnogo milijardi eura”, znatno više od Chelseajevog Abramoviča, čiji je imetak skandalozno pao ispod čarobne granice od 10 milijardi zbog pada cijena nafte i financijskog rusvaja iz sezone 2008/09. Razumije se, bogatstvo čelnika Abu Dabija, kao i ostalih šest emirata okupljenih u Ujedinjene Arapske Emirate (UAE), počiva na nafti, koja je otkrivena 1958., pretvorivši narod ribara u jednu od vodećih svjetskih gospodarskih sila. Budući da se malobrojno stanovništvo Abu Dabija (860.000) povećava sporije od bruto nacionalnog proizvoda, višak se novca prebacuje u fondove suverenog bogatstva, velike trezore novca kojim se kupuju strane vrijednosti u pripremi za vremena kad presuši nafta.

Obiteljski šoping
Između ostalog, Abu Dabi je 2007. kupio čuvenu njujoršku zgradu Chrysler Building za hladnih 1,1 milijardi eura te 5% Ferrarija za 130 milijuna eura, a na njegovom se teritoriju grade ogranci muzeja Louvre i Guggenheim. Uđe li šeik Mansur u Real Madrid, makar i prividno, zabrinut će braću i susjede iz Dubaja, koji će morati smisliti nešto posebno da se na promidžbenom planu izjednače s Abu Dabijem.

Upoznajmo šeika

Sportaš, biznismen i političar
Rođen 1970., šeik Mansur bin Zajed al Nahjan je ljubitelj sporta, vrstan je jahač i strastveni sokolar. Osim što je posredstvom svoje kompanije ADUG vlasnik Manchester Cityja, obavlja dužnost predsjednika FC Al Jazeera i Konjičkog saveza UAR-a, no još je veći pristalica financija pa je predsjednik First Gulf Banka i International Petroleum Investment Companyja (IPEC). Drži i važne političke funkcije te je ministar predsjedničkih poslova UAE-a i član Saveznog kabineta UAE-a.

Brak i politika
U braku je s Manal bin Muhamad bin Rašid al-Maktum, kćeri vladara Dubaja, šeika Muhamada bin Rašida al-Maktuma, s kojom ima dvoje djece. Unatoč mudro sklopljenom braku između članova kraljevskih obitelji dva najznačajnija emirata, između Abu Dabija i Dubaja vlada značajno rivalstvo, a analitičari smatraju da je Dubai nešto uspješniji u nastojanjima da postane prva regionalna sila.

Potvrda izvrsnosti

Partner koji pokreće razvoj i raste zajedno s hrvatskim gospodarstvom

Intervju

Kabeli su postali strateška osnova energetske i digitalne budućnosti Europe