Kad u veljači bude ustoličen za trećeg hrvatskog predsjednika, jedan od 12 kandidata zemlju će preuzeti s dijagnozom duboke ekonomske krize. Svi relevantni ekonomski indikatori – bruto domaći proizvod, izvoz, rast nezaposlenost, visina zaduženosti – su u padu ili u najboljem slučaju u stagnaciji. No, dok je kriza samo djelomice uvezena iz inozemstva, duboki strukturni problemi godinama se guraju pod tepih.

Mjesecima službeno poricana, kriza je dobila potvrdu objavom da je BDP u prvom tromjesečju pao 6,7 posto – što je bio najveći pad od početka 2000. Iako se pad u idućim kvartalima ublažavao, nakon devet godina relativno stabilnog rasta, bruto domaći proizvod (BDP) u 2009. će, prema prognozama, zabilježiti pad oko 6 posto. Zamjerke da Hrvatska nema dobar model ekonomskog rasta temeljen na izvozu, što je u svoja dva mandata izvršnoj vlasti često spočitavao i predsjednik Stjepan Mesić na odlasku, pocrtavaju brojke. Izvoz robe i usluga čini tek 42 posto BDP-a dok uvoz premašuje polovinu BDP-a (podaci za kraj 2008.). Loš omjer uvoza i izvoza, odnosno rast temeljen na potrošnji umjesto investicijama, godinama poreznim sustavom potiče upravo država jer PDV na robu koja se uveze od svih nameta najizdašnije puni državnu blagajnu. Od proračuna, dokumenta koji kroji ekonomsku politiku zemlje, puno se očekivalo ove jeseni, no nije donio niti jednu željenu promjenu. Nakon tri kozmetička rebalansa i niza upozorenja stručnjaka predsjednica Vlade Jadranka Kosor s koalicijskim partnerima odlučila je zadržati socijalni mir pod svaku cijenu. Umjesto radikalnih ušteda, proračun predviđa rast prihoda na 112,8 milijardi kuna, što je 1,5 posto više nego ove godine, kao i rashode u iznosu od 121,4 milijarde kuna, što je 904 milijuna kuna više. Dio analitičara proračun je ocijenio tradicionalno preoptimističnim, a mogu se već čuti najave da će prvi rebalans uslijediti prije proljeća. Dok je bruto inozemni dug na kraju kolovoza dosegao 40,8 milijardi eura i konstantno raste, u 2010. vjerojatno će doseći visinu ukupnog BDP-a. Povećavanje zaduženosti nastavak je izbjegavanja nužnih reformi koje moraju rješiti probleme preniske produktivnosti, premalog broja radnika u odnosu na broj umirovljenika, neodrživ mirovinski sustav, manjak proizvodnje, mastodonski državni aparat i općenito preveliku ulogu države u gospodarstvu. Iako nema ovlasti s većine predizbornih plakata, novi predsjednik itekako može utjecati na smjer ekonomske politike u suradnji s Vladom. Svojim istupima može homogenizirati političare i javnost o nužnosti bolnih reformi i raščišćavanju korupcije ili iskoristiti politički utjecaj i moć za zadržavanje statusa quo.

Izborna statistika

Manji odziv nego 2005.
Prvi podaci Državnog izbornog povjerenstva pokazuju da je na predsjedničkim izborima do 11 sati glasovalo tek 10,74 posto birača, što je 4,6 posto manje nego na prethodnim izborima za predsjednika Republike održanim 2005. godine, kada je do 11 sati glasovalo 15,34 posto birača. Najveći odaziv zabilježen je u Karlovcu (16,14 posto), Zagrebu (13,9 posto) te u Varaždinu (12,97 posto), a najmanji u Vukovaru (5,07 posto). Što se pak županija tiče, pored Grada Zagreba najviše je birača izašlo u Istarskoj (12,35 posto) i Varaždinskoj županiji (12,43 posto), dok je u Vukovarsko-srijemskoj izašlo najmanje birača (6,42 posto).