EN DE

Neposlušnike možete tužiti sudu, jedini je savjet Hanfe malim dioničarima

Autor: Tomislav Pili
25. studeni 2009. u 22:00
Podijeli članak —

Nakon sedam rješenja o obvezi objavljivanja javne ponude zbog prelaska granice od 25 posto udjela, u četiri slučaja nije se dogodilo baš ništa

Zbog manjkave zakonske regulative tvrtke i pojedinci za koje je Hanfa utvrdila obvezu objavljivanja javne ponude za preuzimanje odluku regulatora jednostavno – ignoriraju. Naime, prema dostupnim podacima Hanfa je do sada rješenje o obvezi objavljivanja javne ponude zbog prelaska granice od 25 posto udjela objavila sedam puta. No u četiri slučaja namjera malih dioničara da prodaju svoje dionice ponuđaču ostala je samo maštarija.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

To su slučajevi bračnog para Fižulić u vezi s preuzimanjem Magme, grada Opatije za Liburnia Riviera Hotele te Bože Medića, Željka Vidakovića i tvrtke Tekstil Gvozd za tvrtku Kamensko. U slučaju preuzimanja tekstilne tvrtke Kamensko mediji su povezivali i Miroslava Kutlu. Slično se dogodilo i u slučaju tvrtke Negotiator te nizozemske tvrtke Aglaia BV Landsmeer za preuzimanje Industrogradnje. Nakon nastanka obveze krajem kolovoza 2008., Negotiator je podnio zahtjev za odobrenjem ponude za preuzimanje, ali ga je prošloga studenog Hanfa odbacila zbog nepotpune dokumentacije. Do zaključenja broja u tvrtki Negotiator ostali su nedostupni za komentar zašto nisu uputili novi zahtjev s dopunjenom dokumentacijom. U posljednjem slučaju Auctor Kapitala za preuzimanje Lagune Novigrad jednomjesečni rok za predaju zahtjeva za odobrenje javne ponude Hanfi istječe krajem ovog mjeseca. Hanfa ne može prisiliti tvrtku da objavi javnu ponudu jer to nigdje na svijetu nije posao regulatora, tvrdi član Uprave Hanfe Ivo Šulenta. “Takvo društvo gubi pravo glasa na skupštini dioničara, to je najveća kazna za njih”, kazao je Šulenta.

Zbog manjkave zakonske regulative tvrtke i pojedinci za koje je Hanfa utvrdila obvezu objavljivanja javne ponude za preuzimanje odluku regulatora jednostavno – ignoriraju. Naime, prema dostupnim podacima Hanfa je do sada rješenje o obvezi objavljivanja javne ponude zbog prelaska granice od 25 posto udjela objavila sedam puta. No u četiri slučaja namjera malih dioničara da prodaju svoje dionice ponuđaču ostala je samo maštarija.

To su slučajevi bračnog para Fižulić u vezi s preuzimanjem Magme, grada Opatije za Liburnia Riviera Hotele te Bože Medića, Željka Vidakovića i tvrtke Tekstil Gvozd za tvrtku Kamensko. U slučaju preuzimanja tekstilne tvrtke Kamensko mediji su povezivali i Miroslava Kutlu. Slično se dogodilo i u slučaju tvrtke Negotiator te nizozemske tvrtke Aglaia BV Landsmeer za preuzimanje Industrogradnje. Nakon nastanka obveze krajem kolovoza 2008., Negotiator je podnio zahtjev za odobrenjem ponude za preuzimanje, ali ga je prošloga studenog Hanfa odbacila zbog nepotpune dokumentacije. Do zaključenja broja u tvrtki Negotiator ostali su nedostupni za komentar zašto nisu uputili novi zahtjev s dopunjenom dokumentacijom. U posljednjem slučaju Auctor Kapitala za preuzimanje Lagune Novigrad jednomjesečni rok za predaju zahtjeva za odobrenje javne ponude Hanfi istječe krajem ovog mjeseca. Hanfa ne može prisiliti tvrtku da objavi javnu ponudu jer to nigdje na svijetu nije posao regulatora, tvrdi član Uprave Hanfe Ivo Šulenta. “Takvo društvo gubi pravo glasa na skupštini dioničara, to je najveća kazna za njih”, kazao je Šulenta.

Prekršaj bez sankcija
U odredbama Zakona o preuzimanju dioničkih društava stoji kako ponuđač i osobe koje s njim zajednički djeluju ne mogu ostvariti pravo glasa iz svih stečenih dionica ako u zakonskom roku ne podnesu zahtjev za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje. No valja naglasiti kako taj Zakon sadrži i niz odredbi prema kojima neobjavljivanje javne ponude jest prekršaj, ali ne povlači sankcije. Šulenta ističe kako postoji zakonski okvir u kojem mali dioničari mogu ostvariti svoja prava. To je prije svega već spomenuti Zakon o preuzimanju dioničkih društava na koji se dioničari mogu pozvati u tužbi protiv tvrtke ili pojedinca koji nisu ispoštovali Hanfino rješenje. No u podizanju privatne tužbe mnogo znači Hanfino rješenje o utvrđivanju obveze objavljivanja javne ponude, a u tri slučaja (Kamensko, Liburnia Riviera Hoteli i Laguna Novigrad) proteklo je više od dvije godine od trenutka nastanka obveze pa do donošenja Hanfina rješenja. “Dokumentacija koju nam tvrtke šalju često je nepotpuna i čekamo dugo na nju. Osim toga dokazivanje zajedničkog djelovanja najsloženiji je dio tog procesa”, obrazložio je Šulenta.

Privatna stvar
Mali dioničari koji se ipak odluče podignuti tužbu suočavaju se sa sporošću hrvatskog pravosuđa. Poslovni je dnevnik kontaktirao malog dioničara koji je od ove godine na zagrebačkom Trgovačkom sudu u sudskom sporu s bračnim parom Fižulić zbog neobjavljivanja javne ponude za Magmu. “Na tužbu sam se odlučio na Hanfin savjet, kojoj sam se u svibnju 2008. obratio za pomoć. Ročište je zakazano krajem listopada ove godine, ali je desetak dana prije otkazano. Koliko mi je poznato, takva je praksa neuobičajena iako suci imaju diskrecijsko pravo otkazati ročište bez posebnog obrazloženja. S odgodom ročišta koincidiralo je da sudac koji je odlučio o odgodi više ne radi na toj poziciji, a novi sudac još nije imenovan”, tvrdi mali dioničar Magme koji je želio ostati anoniman. Novo bi ročište moglo biti zakazano tek u proljeće.Ističe kako neće odustati od tužbe iako se boji da od toga najvjerojatnije neće biti ništa. “U tužbenom prijedlogu stoji kako bi bračni par Fižulić trebao isplatiti tužiteljima 309,85 kn po dionici zajedno sa zakonskim kamatama. U trenutku nastajanja obveze (24. rujna 2007., op. a.) dionica Magme vrijedila je 305,53 kn, dok je početna IPO cijena bila 238 kuna. Da je Fižulić tada objavio javnu ponudu, najvjerojatnije bi bankrotirao”, smatra mali dioničar. U Magmi tvrde da je neobjavljivanje javne ponude privatna stvar bračnog para Fižulić i stoga ne mogu komentirati taj slučaj. Za pojašnjenje zašto nisu do sada objavili javnu ponudu ostali su nedostupni i u gradu Opatiji.

Slučaj Karlovačkog Ive Lole Ribara i Elektroprometa

Kasno paljenje
U slučaju Borisa Vidića, vlasnika tvrtke CityExpress, za preuzimanje karlovačke tvrtke sanitetskog materijala Ivo Lola Ribar Hanfino rješenje je ispoštovano. No obveza objavljivanja ponude za preuzimanje za Vidića je nastala krajem lipnja 2008., a Hanfino rješenje je doneseno sredinom listopada iste godine. Ponudu za preuzimanje Vidića i Sandija Šole, predsjednika Uprave Karlovačke banke koji je s njim zajednički djelovao, Hanfa je odobrila u travnju ove godine, a u svibnju je ponudu prihvatilo 113 dioničara.

Poništena obveza
U slučaju tvrtke Jadran Produkt i Michaela Ljubasa za preuzimanje Elektroprometa Hanfa je početkom listopada 2008. odbacila zahtjev za odobrenje javne ponude zbog nepotpune dokumentacije. Jadran Produkt je umjesto potrebne dokumentacije zatražio produženje roka za dostavu dokumentacije, ali taj je zahtjev Hanfa odbila. U rješenju se navodilo kako je jedan od razloga za odbijanje produženja roka bilo i “držanje ponuđača nakon nastanka obveze objavljivanja ponude, a koje je očito išlo za odugovlačenjem postupka”. Međutim, godinu dana poslije Hanfa bez posebnog obrazloženja poništava rješenje o obvezi objavljivanja ponude za preuzimanje Elektroprometa.

Autor: Tomislav Pili
25. studeni 2009. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close