Britanski znanstvenici razmatraju kako koristiti ljudski DNK u eksperimentima na životinjama, što je izazvalo brojne kontroverze u javnosti o tome koliko daleko takva istraživanja trebaju ići.

Iako se već godinama rade pokusi sa spajanjem ljudskih i životinjskih gena, uzgajaju se ljudski organi u životinjama i slično, znanstvenici na britanskoj Medicinskoj akademiji htjeli su ispitati puls javnosti prije nego doista krenu s laboratorijskim testovima. “Iako zvuči nemoralno i neukusno, eksperimenti bi doista mogli rezultirati lijekom za neku groznu i smrtonosnu bolest”, kaže Robin Lovell-Badge, znanstvenik na britanskom Institutu za medicinska istraživanja, jedan od voditelja sporne studije. Prema njegovom objašnjenju, postoje dvije vrste eksperimenata. Jedna uključuje zamjenu životinjskih gena ljudskima ili dodavanje ljudskih DNK životinjskima. To nije ništa već neviđeno, slični eksperimenti već su rađeni. U miševe su dodavani ljudski geni sa Downovim sindromom kako bi se testirao tijek evolucije bolesti. Na miševima je isto tako uzgojeno ljudsko uho namijenjeno transplantaciji na pravom čovjeku. “Za sve te rabote postoje dobri i znanstveno opravdani razlozi, no pomisao što se dešava u našim laboratorijima može uznemiriti mnoge”, ističe Lowell-Badge. Britansku je javnost prije nekoliko godina sablaznila najava radikalnog eksperimenta da će znanstvenici stvoriti embrij spajajući mušku stanicu sa kravljim ili žečjim jajnim stanicama. Kritičari su osudili znanstvenike zbog spajanja ljudskog i životinjskog genetskog materijala iako su embriji uništeni nakon 14 dana, a rezultati su se trebali koristiti za ispitivanje matičnih stanica. Zato se sada znanstvenici i pitaju treba li povući granicu eksperimenata na miješanju ta dva genetska sadržaja, ljudskog i životinjskog, jer zakoni tu problematiku uopće ne definiraju što otvara mogućnosti za nastajanje znanstvene sive zone. “Pokušavamo utvrditi što je dovoljno razumno, na što će javnosti pristati, što neće osuditi”, zaključuju znanstvenici.