Tri ugovora hrvatske Vlade koji čine cjelinu i uređuju odnose između nje, Mola i Ine nisu poznata samoj Vladi pa ispada kao da ih je Mol potpisao sam sa sobom. Prema pisanju medija, nastao je velik problem u vezi sa sadržajem toga privatizacijskog aranžmana.

Premijerki Kosor kao ni većini ministara koji su nakon ostavke premijera Sanadera zadržali iste funkcije u Vladi, makar su o njemu odlučivali na sjednici Vlade početkom godine, nisu poznati svi važni elementi. Kako bi to riješila, premijerka je zatražila analizu. Time je krenula lavina pitanja, od toga da se posljednjem dijelu Inine privatizacijske priče daje suspektni ton do onih prizemnijih da je riječ o skupljanju informacija dijela Vlade isključenog iz pregovora koje je s hrvatske strane vodio tadašnji potpredsjednik Damir Polančec. Taj se potez percipira na dva načina. Prvi je logika da se Kosor mora naknadno informirati zbog svoje nove funkcije te da ministri koji nisu bili uključeni u pregovore nisu ni trebali biti posebno upućeni u detalje tog posla s Molom, tj. uvjete konačnog dogovora, jer su po piramidalnoj odgovornosti zaduženi za svoje resore. No druga logika kaže da kod odluka o kapitalnim projektima kojima se otuđuje državna imovina, a posebice strateški važna energetska, raspolaganje njome i odlučivanje o uvjetima pod kojima se prodaje investitorima ne može biti utemeljeno na standardnim procedurama. To znači da uobičajena isprika od odgovornosti i razlog za neinformiranost ministara poput one da su stručne službe pripremile izvješće pa su učinjeni propusti u nižoj sferi kod Ine ne vrijedi. Propitkivanje premijerke za ugovore s Molom moguće je analizirati i u odnosu na Polančeca. Pitanje je želi li Kosor samo formalno polaganje računa zbog toga što je, kad je u pitanju privatizacija Ine, u bivšoj Vladi bila ignorirana na način da čak ni sadržaj o tako važnom ugovoru Polančec nije morao dijeliti s ostalim ministrima. Kako se taj cijeli posao locira na uski krug – Polančeca i bivšeg premijera, Kosoričina inicijativa može imati i za cilj da Vlada javnosti objasni nemoguću misiju u odnosu na Inu. Jer ako se pokaže da Vlada više nema utjecaj na kompaniju u kojoj RH ima 44 posto vlasništva, pa je žrtva prebacivanja prevelikih upravljačkih prava Molu, kojima on ostvaruje kontrolu nerazmjernu manjinskom paketu Mađara u odnosu na ostatak dionica, nova Vlada trebat će argumente čime je to i kako pokriveno. Riječ je o pitanju razmjernosti prava, a zakonski su i Mol i Hrvatska u ravnopravnom položaju jer su ispod 51 posto, a više od 25, osim u dijelu dividende. No nije bitan zakon nego ono što piše u ugovorima.