Dok se devedesetih novac u nogometne klubove ulagao isključivo po političkim zaslugama, posljednjih šest godina sve manje tvrtki odlučuje se milijune kuna utrošiti na domaće zvijezde. Gledanost nogometnih utakmica je mala, klubovi postižu izuzetno loše rezultate u međunarodnim natjecanjima, tako da se sponzorstva uglavnom svode na financijske injekcije iz državnih tvrtki ili pak poduzeća čiji su vlasnici prijateljski ili navijački vezani uz klupske čelnike. Ipak, pritom se i te kako pazi da sva jaja ne budu u istoj košari pa većina sponzora rasporedi sredstva za sportski marketing na više klubova kako se ne bi zamjerili nijednoj strani. Tako je, primjerice, Privredna banka u isto vrijeme sponzorirala Hajduk i Dinamo, baš kao i Siemens i Zagrebačka pivovara. Međutim, glavni sponzor Hajduka je Agrokor Ivice Todorića koji ne krije svoje navijačke sklonosti. Agrokor je, kako je neslužbeno objavljeno, za dvogodišnje sponzorstvo i logo na dresu Hajduka, platio 1,4 milijuna eura.

Dimitrij Željeznjak
Kako taj iznos nije dovoljan, hajdukovci su izlijepili dres imenima i drugih sponzora – od Croatia osiguranja, preko Ine i T-Coma do Slobodne Dalmacije, dok je Privredna banka Zagreba na dresovima juniora. Unatoč antagonizmu sjevera i juga, navijače Hajduka sve manje smeta činjenica da praktički sve tvrtke – osim Slobodne Dalmacije – imaju sjedište u Zagrebu, kao i da je od bijele boje na dresovima vrlo malo ostalo. Jedan od važnijih sponzora je i Portus Adria, firma ruskog tajkuna Dmitrija Željeznjaka, koji je pomogao Hajduk navodno sa 700 tisuća eura ne inzistirajući da ime njegove tvrtke u čijem je vlasništvu splitska luka bude na dresovima. Nakon što je Siemens prestao biti glavni sponzor Dinama, taj je klub više mjeseci tražio nove sponzore koji bi nadoknadili manjak u blagajni od 2,5 milijuna eura koje je ta tvrtka investirala za dvogodišnji ugovor. Poznavatelji prilika u Maksimiru primijetili su da od tog posla ne bi bilo ništa da predsjednik kluba Mirko Barišić nije ujedno bio direktor te tvrtke za Hrvatsku, koja je postala prva tranzicijska država u koju je Siemens uložio novac u nogomet. Njegovim odlaskom u mirovinu Siemens se ohladio od Dinama što je uzrokvalo velike financijske probleme klubu, koje je jednim dijelom riješio grad Zagreb koji godišnje izdvaja 20 milijuna kuna od čega najviše ide na infrastrukturu. Dobrodošli su i Croatia osiguranje i Privredna banka Zagreb te PBZ Card koji, prema Barišićevim riječima, godišnje isplate Dinamu između 7 i 10 milijuna kuna, dok Siemens daje 1,2 milijuna kuna. Croatia osiguranje klub pomaže od 1997. godine, ali prvi je put ove sezone dala tako veliki novac. Osim Dinama i Hajduka, CO se reklamira na dresovima Varteksa i Osijeka. Dinamo sponzorira i Jutarnji list, koji je prije nekoliko godina podržavao Zagreb, PBZ dodatno ulaže u Varteks koji je u međuvremenu ostao bez glavnog spoznora čije ime još nosi.

Rijeka i Dioki
Povezanost kapitala i sporta najbolje se očituje na primjeru Rijeke čiji je predsjednik Robert Ježić od prije dvije godine vlasnik vrlo moćne tvrtke Dioki. Ježićevo bogatstvo mediji su procijenili na 50 milijuna eura, ali kako bi taj novac brzo “nestao” da sam ulaže u klub sve većih ambicija, Riječane marketinški podupire glavni sponzor CO, dugogodišnji sponzor Ina, Istravino, Karlovačka pivovara, te niz riječkih tvrtki. Tu je i nezaobilazni T-Com koji je želio sponzorirati svih 12 provoligaških klubova, ali njihovu ponudu nije prihvatio koprivnički Slaven-Belupo koji se, poput njemačkog Bayera, oslanja na vlastite snage – farmaceute iz Belupa i Podravku. Svjestan moći marketinga, Ježić je na sredini sezone iz Njemačke doveo već umirovljenu zvijezdu Fredija Bobiča za kojeg je osmišljen poseban status kojeg čini i poseban dres što ga je izradila Robe di Kappa. Ostali klubovi uglavnom se oslanjaju na vlastite snage, Osijek na oporavljeni kombinat Belje, Zagreb na osiguravajuću kuću Euroherc, Međimurje na Eko Međimurje i Međimurje plin, dok je iznimka bio klub Pula čiji je sponzor Daruvarska pivovara sa svojim proizvodom Staro češko pivo. Međutim, u posljednje vrijeme sve se više špekulira da će se povući iz Pule jer klub nije napravio ništa ni u rezultatskom niti u marketinškom pogledu, a uslijedile su i neke kadrovske promjene koje nisu bile po volji vlasniku Daruvarske pivovare. U još je većim problemima zaprešićki Inter koji je prije nekoliko godina promijenio ime u Inter nakon što tvrtka Inker sedam godina nije uplatila niti kunu na ime sponzorstva zbog čega klub tuži Inker. Novi generalni sponzor je Hidroelektra-Niskogradnja, što je prvom čovjeku te tvrtke Radi Pilipoviću osiguralo mjesto predsjednika Izvršnog odbora kluba.

Barcelona namjerno bez sponzorskog loga

Premda su ponude navodno dosezale 200 milijuna eura, dres nogometnog kluba Barcelona i dalje će ostati “čist”, odnosno bez sponzorskog loga. Barcelona će tako i dalje zadržati prepoznatljivost, budući da je taj klub ostao vjeran svojoj tradiciji. Najozbiljniji ponuđači dolazili su iz Kine koja je preko dresa favorita za osvajanje ovogodišnje Lige prvaka željela promovirati predstojeće Olimpijske igre u Pekingu iduće godine. Kinezi su nudili nezamislivih 110 milijuna eura, na što nije ostao imun niti predsjednik Barcelone Joan Laporta koji je odmah najavio prekid duge tradicije vezane uz sponzorstvo kluba. Ipak, Laporta nije izdržao jak pritisak navijača pa je prekjučer objavio da na dresovima i dalje neće biti sponzora te da je to konačna odluka. Zainteresirani za Rondalhina i društvo bili su i katarski avioprijevoznik Qatar Airlines te autrijska online kladionica BetandWin.
Za razliku od Barcelone, Real se davno “prodao”. Veliku korist od ugovora nije imao samo “kraljevski klub”, nego i sponzor Siemens čiji logo stoji na bijelom dresu. Siemens je, naime, godinu dana nakon preuzimanja sponzorstva objavio da je povećao svoj udio na telekomunikacijskom tržištu Španjolske sa 17% na 21%. Do najvećeg povećanja došlo je u zemljama iz kojih dolaze igrači Reala, među kojima prednjači Brazil, gdje je Siemens povećao udio na GSM tržištu na čak 60 posto. Siemens se također istaknuo u Kini gdje spoznorira reprezentaciju i nacionalnu ligu.

Hajduk

Glavni sponzor Hajduka je Agrokor Ivice Todorića koji ne krije svoje navijačke sklonosti. Agrokor je, kako je neslužbeno objavljeno, za dvogodišnje sponzorstvo i logo na dresu Hajduka, platio 1,4 milijuna eura

Dinamo

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

softverska platforma

70 % organizacija imalo je sigurnosni incident zbog ispisa – što rade pogrešno

Nakon što je Siemens prestao biti glavni sponzor Dinama, taj je klub više mjeseci tražio nove sponzore koji bi nadoknadili manjak u blagajni od 2,5 milijuna eura koje je ta tvrtka investirala za dvogodišnji ugovor