Kako bi se došlo do novca iz fondova Europske unije za pojedini projekt, na neke stvari valja obratiti posebnu pozornost. U nekim slučajevima projekt se može smatrati valjanim sa stajališta analize troškova i koristi, ali lošijim od ostalih mogućnosti.

U prijavi tako treba dokazati opravdanost projekta te da su na primjeren način razmotrene ostale mogućnosti. Predlagatelj mora izraditi odgovarajuću investicijsku studiju kao i analizu ostalih mogućnosti. Tipična investicijska studija za velike infrastrukturne projekte može, između ostalog, uključivati informacije o ekonomskom i institucionalnom kontekstu, predviđenoj potražnji, raspoloživoj tehnologiji, planu proizvodnje, potrebnom osoblju, veličini projekta te fizičkim inputima. U mnogim slučajevima analiza velikih projekata iziskuje detaljne dodatne studije (inženjerske, marketinške…). Za svaki projekt moguće su barem tri varijante: ne učiniti ništa, učiniti minimum ili učiniti nešto. Primjerice, za povezivanje dva područja varijanta ne učiniti ništa je korištenje starih trajektnih linija, varijanta učiniti minimum mogla bi biti obnova, odnosno poboljšanje trajektnih linija, a projekt bi mogao biti gradnja mosta. Financijska analiza ima za svrhu upotrijebiti predviđanja financijskog toka projekta za izračun primjerenih stopa prinosa, odnosno financijske interne stope rentabilnosti (ISR) na ulaganja i vlastiti kapital te odgovarajuće financijske neto sadašnje vrijednosti (FNSV). Financijska analiza pruža najviše informacija o troškovima i koristima projekta pružajući detaljan uvid u inpute i outpute, njihove cijene i ukupnoj vremenskoj strukturi primitaka i izdataka. Sastoji se od niza tablica u kojima su prikupljeni financijski tokovi ulaganja, podijeljeni prema ukupnom ulaganju, redovnim troškovima i prihodima, izvorima financiranja i analizi novčanih tokova za financijsku održivost. U konačnici financijska analiza rezultira dvjema tablicama koje sažeto prikazuju novčane tokove za prinose od ulaganja (sposobnost redovnih neto prihoda da pokriju troškove ulaganja) i druga za izračun prinosa na vlasnički kapital. Kako bi tablice bili točne, najveća pozornost se posvećuje elementima kao što su to vremenski horizont, određivanje ukupnih troškova, prihodi, ostatak vrijednosti ulaganja, usklađivanje s inflacijom, provjera financijske održivosti, odabir odgovarajuće diskontne stope, identifikacija odgovarajuće diskontne stope te identifikacija glavnih pokazatelja uspješnosti (financijska interna stopa rentabilnosti i financijska neto sadašnja vrijednost ulaganja i kapitala te određivanje stope sufinanciranja).

Ana Tomašek, savjetnica za nepovratna sredstva u RR&Co Knowledge Centre Ltd., EU Partners