Vijest da američke banke ove godine ubiru rekordne iznose naknada za prekoračenje odobrenih limita iznenadila je možda samo najnaivnije promatrače.

Vremena su teška, živjeti se mora, pa mnogi posežu za novcem “u crvenom”. Sada takav način življenja nije svojstven samo narodima na ovim prostorima, već se očito počinje prakticirati i među narodima koji se diče štedljivom protestantskom etikom.Takav razvoj događaja na vrijeme su prepoznali u najvećim američkim bankama, povisivši svoje naknade na prekoračenja. Iako animozitet javnosti zbog takve politike banaka opravdano jača, a nije im sklona ni Bijela kuća, bankari bez previše uzbuđenja prebacuju odgovornost na same klijente. “Oni unaprijed znaju što će se dogoditi ako prekorače limit, nitko ih ne tjera da troše izvan svojih mogućnosti”, mogao bi se sažeti stav američkih bankara. Pritom je vrlo zanimljiv odgovor Nesse Feddis, savjetnice u Udruzi američkih bankara, na novinarsko pitanje zašto su upravo najveće banke najviše povećale svoje naknade. “Velike banke ne poznaju dobro svoje klijente kao male banke, pa trebaju kompenzirati rizik”, argumentira Feddis. Recesija u SAD-u polako slabi, ali je i dalje prisutna, pa do prihoda treba doći pod svaku cijenu. Stoga su uzaludni apeli Obamine administracije da banke ne izvlače toliki ekstraprofit i pokažu više razumijevanja u ovim teškim vremenima. Tim više jer su upravo ti klijenti i sanirali banke svojim poreznim novcem. U nekom drugom, idealnijem svijetu ti bi apeli možda i pali na plodno tlo. No, slavodobitno zaključiti kako ne živimo u svijetu gdje će banka oprostiti klijentu dugove jer je on za taj novac kupio najnužnije potrepštine bilo bi potpuno neprimjereno.