Kineske korporacije posljednja dva mjeseca postale su najveći “šopingoholičari”. Njihov interes za preuzimanje i akvizicije ne jenjava. Žele sve, od naftnih polja u Iraku, General Motors Opel tvornice u Njemačkoj, najvećeg proizvođača malih kućanskih aparata iz Novog Zelanda ili pak japanske robne kuće.

Iznosi koji se pritom spominju su ogromni: kineski gigant Haier, jedan od najvećih kineskih proizvođača bijele tehnike, televizora i slično, nudio je 50 milijuna dolara za 20-postotni udjel u novozelandskom konkurentu. Energetski div Sinopec platio je sedam milijardi dolara za švicarsku naftnu kompaniju, a kuloari šuškaju da će Kinezi za argentinskog naftaša ponuditi još dvostruko toliko.Kinu su investicije u inozemstvu ukupno dosad stajale 170 milijardi dolara, što je tek trećina iznosa kojeg SAD troše na širenje van svojih granica. U proteklih godinu dana kineske investicije su se udvostručile, iznosile su 52 milijarde dolara, a Vlada najavljuje da će se one ove godine čak povećati i to za 13 posto.Za Kineze je kriza prava prilika, ali sumanutim preuzimanjima i akvizicijama ne profitiraju samo Kinezi. JP Morgan Chase, Morgan Stanley, PricewaterhouseCoopers i Bain & Co. itekako sudjeluju, a i zarađuju, u kineskoj “šopingomaniji”. No, nisu oni jedini. Bildajući svoje “imovinske kartice” novim akvizicijama, kinesko gospodarstvo itekako potpomaže globalnoj ekonomiji, posebice američkoj jer se međunarodne transakcije ionako iskazuju u dolarima. Trenutačno, kineski izvoznici nemaju neke koristi od stranih valuta na rezervi, posebice dolara. Njih gomilaju u Središnjoj kineskoj banci, a ona ih pak investira u američke državne obveznice. Upravo zato Kinezima gotovina nije problem te država ne cjepidlači oko kredita za one tvrtke koje smiju investirati u inozemstvu. Kineske banke naime imaju oko 2.1 bilijun dolara u rezervama koje kanaliziraju u širenje svog gospodarstva u inozemstvu, umjesto da čekaju pad dolara.I Vlada to potiče, pa je tako od svibnja za strane akvizicije do 100 milijuna dolara dovoljna lokalna dozvola, a od kolovoza inozemno širenje bit će još lakše zahvaljujući jeftinijim mogućnostima kreditiranja. Čak je i sam Vladin vrh potaknuo Kineze na ekspanziju, a posebno se potiče preuzimanje tvrtki koje se bave proizvodnjom prirodnih resursa, uglavnom nafte, kako bi se utažila žeđ Pekinga za izvorima energije. Primjerice, kupnjom švicarskog Addax Petroleuma kineski je Sinopec ušao na nigerijske i kurdske naftne bušotine, a planovi su puno ambiciozniji.Sudeći prema najavama s vrha, ovo je tek početak, a svijetu se savjetuje da se navikne na svekinesku prisutnost jer ona neće oslabjeti.