Ove je godine prvi put svih 27 država Europske unije bilo prisiljeno otkriti kako raspodjeljuju sredstva od subvencija za poljoprivredu, dok je Njemačka jedina država koja nije u potpunosti udovoljila zahtjevima.

Računalna analiza primatelja subvencija u velikim državama, koju su proveli The New York Times i Internatoinal Herald Tribune, pružila je prvi detaljan pogled na to tko prima novac. Podaci zorno pokazuju razmjere do kojih je program subvencija evoluirao od svojih originalnih ciljeva povećanja proizvodnje hrane i pružanja potpore tradicionalnim poljoprivrednicima dok se nose s fluktuacijama na tržištu. Također ilustrira to da se EU pomakao na naglašavanje ruralnog razvoja umjesto podrške cijenama i poticaja za proizvodnju te je u procesu decentralizirao sustav i dao državama više prava na slobodnu procjenu pri raspodjeli subvencija. Podaci su pokazali da najveći dio pomoći, otprilike 37,5 milijardi eura, još odlazi vlasnicima zemlje i poljoprivrednicima, podijeljeno na tisuće pojedinačnih plaćanja diljem kontinenta. Ali također su pokazali da se stotine milijuna eura plaćaju pojedincima i kompanijama koji imaju malo ili nimalo veze s tradicionalnom poljoprivredom. A najveće svote idu multinacionalnim kompanijama poput konglomerata za hranu, proizvođača šećera i proizvođača alkohola. U Francuskoj je sa 62,8 milijuna eura najveći pojedinačni korisnik bio prerađivač piletine Groupe Doux, a slijedilo je otprilike desetak proizvođača šećera koji su zajedno dobili više od 103 milijuna eura. Proizvođači šećera ne upravljaju poljodjelskim gospodarstvima, a Groupe Doux “outsorcingom” prebacuju uzgajanje pilića tisućama ugovornih uzgajivača. No oni su se kvalificirali za povrat novca za poljoprivredni izvoz, vladin rabat kojim se pokriva razlika u cijeni između europske cijene robe i njezine niže cijene na svjetskom tržištu. Na isti način se njemački proizvođač slatkiša Haribo kvalificirao za 332.000 eura u subvencijama za šećer koji se nalazi u njegovim gumenim bombonima. S tolikom količinom novca dostupnom za izvoznike neke kompanije su za postizanje kvalifikacije posegnule prema nebeskim visinama i dubokom moru. Tako je na primjer tvrtka Ligabue, koja se bavi cateringom iz Venecije, a koja poslužuje aviokompanije i brodove za luksuzna krstarenja, u 2008. dobila 148.000 eura subvencija za izvoz. Europski dužnosnici i neki ekonomisti vjeruju da velik dio sredstava od subvencija na kraju dođe do poljoprivrednika jer bi bez njih tvrtke mogle drugdje kupiti jeftiniju hranu. Ali rabati imaju velik utjecaj na globalnu trgovinu smanjivanjem cijena u svijetu i isključivanjem siromašnih poljoprivrednike izvan Europe. To je, tvrde ekonomisti, još jedan oblik potpore cijenama.