Sve što smo postigli napravili smo iz ničega! U toj bi se rečenici mogao sažeti cjelokupan poslovni put Mirzeta Rešića, vlasnika tvrtke za proizvodnju brodova od stakloplastike Remia-Plast. Rešić, tehnolog po struci s dugogodišnjim stažem u bivšem gumarskom divu RIS, svoj je samostalni poslovni put započeo 1995. posudivši tadašnjih 2000 njemačkih maraka kako bi izradio kalupe za plastične cvjetne žardinjere. Ubrzo je proizvodnju Remia-Plasta proširio na sandoline. Nakon toga ulazi u kooperaciju s RIS-om u proizvodnji dna za gumene čamce.

Farmaceut u brodogradnji
Danas 16 zaposlenih u Remia-Plastovu pogonu u Kerestincu proizvodi ukupno šest različitih modela brodova dužine do 8,5 metara pod imenom Nautika, a posebno su ponosni na model Nautika RP 16. “Iako su svi brodovi naš samostalni razvojni projekt, model Nautika RP 16 zaštitili smo kao industrijski dizajn. Naime, brod je poseban po tome što je srednji dio u plastici, pa je u unutrašnjem prostoru prostraniji za pola metra od ostalih brodova njegove dužine”, kazao je za Poslovni dnevnik Goran Rešić, Mirzetov sin koji je u tvrtki komercijalni direktor. Koliko treba entuzijazma da se cjelokupan proizvodni program temelji na vlastitim projektima dovoljno govori i činjenica da za razvoj jednog modela treba utrošiti nekoliko mjeseci vremena te između 100.000 i 200.000 kuna. Goran je po struci magistar farmacije i radio je u velikoj farmaceutskoj kompaniji, no prije nekoliko godina odlučio je polako preuzimati od oca upravljanje tvrtkom. “Nikad nisam mislio da ću se baviti malom brodogradnjom, ali bilo bi šteta napustiti sve što je otac stvorio”, kaže Goran Rešić. Cijena Remia-Plastovih brodova kreće se od 3000 do 60.000 eura, a najbolje se prodaju male pasare. Prošle su godine proizveli 87 brodova svih kategorija. Oko 30 posto ukupne proizvodnje izvozi se na inozemna tržišta, većinom u države članice Europske unije. “Brodove dosta kupuju i naši ljudi koji rade u inozemstvu”, kažu naši sugovornici. “Za svoj novac naši kupci dobivaju sve potrebno za registraciju broda”, pojasnio je Mirzet Rešić. Osim privatnih korisnika, za Remia-Plastove brodove zainteresirane su i javne institucije. “Plovput je zainteresiran za naše pasare, za sada smo ih isporučili dvije, a bilo je predviđeno da uzmu još 10 komada. Međutim, nedostatak financijskih sredstava s njihove strane stopirao je za sada tu isporuku. Dvije Nautike RP 16 isporučili smo i za NP Kornati”, kaže Goran Rešić. Nastupanje krize i nedostatak novca zaustavili su spomenute isporuke pa to predstavlja velik problem u poslovanju Remia-Plasta. “Naš sektor među prvima je osjetio krizu. Ove nam je godine prodaja pala za čak 70 posto u odnosu na prošlu 2008. godinu. Kad već govorimo o njoj, do rujna 2008. bilježili smo ponajbolje poslovne rezultate u povijesti tvrtke, a od listopada počeo je ‘slobodan pad’. Pa ipak, i u takvim uvjetima uspjeli smo ostvariti prihode za 2008. na razini od 5 milijuna kuna”, kazao je Goran Rešić. Osim krize na tržištu, “gluhoća” države za poslovanje malih brodograditelja predstavlja dodatan problem.

Nema otpuštanja
“Problema zbog nesređenosti tržišta u ovom gospodarskom sektoru ima bezbroj. Osim što nam nelojalnu konkurenciju predstavljaju razni brodograditelji koji brodove izrađuju ‘na crno’ u garaži, s neprijavljenim radnicima i nepoštujući ekološke propise, također nam uvoz iz Poljske odnosi dio prihoda. Poljski brodograditelji mogu biti konkurentni jer ih država stimulira s izvoznom subvencijom od 1000 eura, a mi o tome možemo samo sanjati”, kaže mlađi Rešić. Drugi skup problema predstavlja zakonska regulativa prilikom izvoza u EU. Iako je hrvatski registar brodova usklađen s europskim zakonodavstvom, EU ne priznaje domaće certifikate jer Hrvatska nije članica EU. “Moramo raditi dvostruku certifikaciju što dodatno poskupljuje izvoz, dok uvoznici rade samo jednu certifikaciju”, tvrdi Mirzet Rešić. Međutim, unatoč teškim vremenima Rešići ne pomišljaju na otpuštanje radnika jer bi to u konačnici učinilo više štete nego koristi. “Ovo je težak posao i radnike koji žele raditi kod nas najprije moramo obučiti. Obuka za samostalan rad traje najmanje tri do četiri mjeseca, ovisno o želji za učenjem kod svakoga pojedinog radnika. Zato je otpuštanje radnika nepotrebno rasipanje znanja”, smatra Goran Rešić. Prema njegovim riječima, Remia-Plastu nije problem zaposliti radnike koji nema dovoljno iskustva i obučiti ih za posao. “Plaća od osnutka tvrtke nikada nije kasnila, a radnici su, iako je posao težak, prilično zadovoljni. Svi koji su otišli u druga zanimanja vrlo brzo su se vratili opet raditi kod nas”, tvrdi Rešić.

Budućnost

Promjena poslovanja
“Planiramo gradnju novoga proizvodnog pogona u Jasenovcu koji bi bio nositelj proizvodnje, dok bi se u sadašnjem pogonu u Kerestincu obavljala montaža i servis”, kaže Goran Rešić. Među rijetkima smo koji zadovoljavaju sve standarde zaštite na radu te zaštite okoliša koje zahtijeva NATO i EU.

Novi pogon
Iako je vrlo nezahvalno davati prognoze za srednjoročno razdoblje, Rešić kaže da će za pet godina 50 posto proizvodnje izvoziti, a brodice od 5 do 8 metara dužine izrađivat će u velikim serijama.