Globalizacija i internet su od svijeta napravili “selo” u kojem svatko u svakom trenutku zna sve što želi znati. No, takva situacija traži i prilagodbu – kako samih korporativnih zaposlenika tako i konkretne javnosti.

Danas nije ništa neuobičajeno da se razni zajednički odjeli neke korporacije nalaze u različitim dijelovima svijeta – spojeni optičkim kabelima ili munjevitim bežičnim mrežama. Plastično je to prikazano i u aktualnom dobitniku Oscara “Milijunaš s ulice” u kojem glavni lik Jamal Malik, kad nije na kvizu, radi u telefonskoj tvrtki u Mumbaiu koja se predstavlja kao lokalni operater stacioniran u sjevernom Londonu. Posljedice globalizacije sve više se osjećaju i u Hrvatskoj. Sve više je domaćih tvrtki u stranom vlasništvu. Vlasništvo podrazumijeva i slobodu rasplaganja resursima i krojenje kadrovske politike, a na što domaća javnost i nije baš uvijek senzibilizirana. Najnoviji primjer je Ina u kojoj su novi mađarski vlasnici iz Mola odlučili promijeniti sve direktore sektora. Iako je riječ o uobičajenoj pojavi u svakoj tržišnoj ekonomiji, domaća javnost je dobrim dijelom to doživjela kao atak na hrvatski suverenitet. U javnosti se spekulira i da bi dvije najveće domaće pivovare, Zagrebačka i Karlovačka koje zajedno drže dvije trećine domaćeg tržišta piva, uskoro mogle promijeniti vlasnike. No, informacije o tome nisu došle iz Zagreba i Karlovca već iz Belgije i SAD-a, što u nekim domaćim krugovima također nije najbolje primljeno. O namjeri InBeva da proda Zapi pisao je belgijski Le Soir, dok u samoj pivovari u Zagrebu ne znaju ništa. Slična situacija je i s Karlovačkom gdje je američki Bloomberg, pozivajući se na izvore u Amsterdamu, izvjestio o namjeri Heinekena da se povuče iz Hrvatske. Naravno, u Karlovcu o tome ne znaju ništa.