Japan već dugo prakticira jedan oblik obiteljskog kapitalizma. U dobrim vremenima tajni industrijski ugovori, pod nadgledanjem birokrata, praktički predstavljaju službenu politiku. Takozvani “sustav konvoja” dozvoljava sporo razvijajućim korporacijama da zadrže mali dio tržišta, dok veće i bolje kompanije jure naprijed. Ovaj je ugodan oblik kapitalizma već desetljećima osiguravao da konkurencija nikada ne postane preoštra i da svatko barem malo napreduje.

Sustav je svakako olakšao povremena uzdizanja i padove koji su se odvijali tijekom naglog poslijeratnog ekonomskog razvoja Japana, kada je zemlja ubrzanim tempom uhvatila korak sa Zapadom. Zato ne iznenađuje da mnogi političari i poslovni lideri sada zagovaraju čak i snažniju dozu takvih lijekova. U trenutku kada se Japan bori sa svojom najdubljom recesijom od rata vlada je uspostavila mehanizam za pružanje financijske pomoći kompanijama koje slabo posluju, kompanije se potiče da pruže potporu svojim slabijim dobavljačima, a i od banaka se traži da odrade svoj dio posla. Mogli bi reći da ništa od ovoga nije neobično. Vlade diljem svijeta se utrkuju da zaštite svoje drage, iako oštećene, nacionalne šampione. Financijske institucije i proizvođači automobila spašavani su i u Americi i u Europi. Ali na Zapadu je takva pomoć iznimka; u Japanu ona čini centralni dio sustava. Problem je u tome što zadržavanje bolesnih kompanija na aparatima za održavanje života ometa zdravija poduzeća i šteti ukupnoj ekonomiji. To se, istina, događa svugdje, ali Japan pruža ekstreman primjer koji ilustrira opasnosti maženja slabih kompanija. Snažnija japanska poduzeća relativno su brzo odgovorila na recesiju, u očitom kontrastu s neodlučnošću tijekom “izgubljenog desetljeća” iz 1990-ih. Još nije jasno jesu li napravile dovoljno. No sigurno je da im štete napori za održavanje konkureneta koji su se našli u problemima. Političari, koji nisu bili spremni progurati bolne strukturalne reforme u relativno dobrim vremenima, još su manje voljni predložiti oštre mjere kada su vremena loša. Banke su pod pritiskom vlade da omoguće kredite kojima će se moći isplatiti tekući, kao i nove kredite, a poduzeća se ohrabruje da pružaju odgode plaćanja i održavaju poslovne odnose. Vladine nedavne mjere stimulacije propadajućim kompanijama daju novac poreznih obveznika. Plan koji je odobren u svibnju namjenio je 21 milijardu dolara (indirektnom) podupiranju kompanija u problemima. Sve to radi ogromnu štetu. Slabe kompanije trebaju napustiti tržište, ili propadanjem ili prodajom drugoj kompaniji, ili će se za gušiti cijelo poslovno okruženje. Japan u mnogim poslovnim područjima ima daleko previše kapaciteta, od kojih samo mali dio ostvaruje zaradu.