Kao djeca smo ovdje igrali nogomet, a kada smo bili žedni, odlazili smo u grobnice gdje su nam dali vode. Neke iznutra izgledaju kao palače”, priča Islam Abdel-Moneim. Kairov Grad mrtvih ima stoljetnu povijest. Nekada su ondje bogati i utjecajni članovi muslimanskih dinastija gradili svoje veličanstvene mauzoleje. Poznati vladari tamo su nalazili svoje posljednje počivalište.

No, u 20. stoljeću njihov je grobni mir bio narušen. Zbog šestodnevnog rata 1967. godine mnogi su ljudi pobjegli u Kairo i tamo tražili smještaj. U egipatski glavni grad i nakon toga je nastavila stizati rijeka novih stanovnika od kojih su mnogi na kraju krov nad glavom našli u – Gradu mrtvih. Zbog nedostatka stanova ljudi su postali dosjetljivi. Oni su postali susjedi mrtvih, prenosi Deutsche Welle, jer pojedina dvorišta mauzoleja i grobnice vrlo su prostrana, a stanarina je mala. No, 70-ih godina prošlog stoljeća Grad mrtvih se iz sirotinjskog boravišta razvio u sastajalište intelektualaca i političkih oporbenjaka, kaže publicist Yassir Abdel Latif, koji je o tom mjestu snimio dokumentarni film. “Jedan od njih, književnik Mohmoud el-Wardani, je tvrdio da se kulturnjaci ovdje sastaju kako bi izbjegli represije i ograničenja iz doba tadašnjeg predsjednika Sadata. Nisam siguran da je to vrijedilo za sve, ali istina je da je Grad mrtvih bio i jest vrlo inspirirajući.”Iznenada, na rubu tog spleta puteljaka uz veličanstvene mramorne mauzoleje s raskošnim sarkofazima i jednostavne obiteljske grobnice s ravnim krovovima otvara se pogled na jedan mali trg: takozvanu “informativnu četvrt” s jednom školom i prodavaonicom, džamijom i jednom kavanom. To nije bilo koja kavana, nego je to kavana Muallima Shukukua, koji ljubazno pozdravlja i na vodenu lulu poziva Islama Abdel-Moneima s početka ove priče. Nakon što je kratko odahnuo, Islam se prisjeća povijesti ove kavane: “Kao mladić sam čitao knjige egipatskog književnika Khairija Shalabija, koji je sjedio ovdje u ovoj kavani i pisao ili bi okupio nekoliko kolega s kojima je razgovarao cijelu noć. U Gradu mrtvih su sahranjeni poznati intelektualci poput uglednog književnika Tahe Husseina i islamskog reformatora Muhammada Abduha. No, ovo ogromno groblje već odavno zrači jedinstvenim šarmom oaze mira usred velegradskog kaosa. U Kairu i dalje vlada nestašica stambenog prostora, unatoč tome što je u zadnjih 20 godina izgrađeno mnogo zgrada u predgrađima. U Gradu mrtvih nitko ne pita za građevinske dozvole, vode i struje još uvijek nema. I pisma i paketi vrlo rijetko zalutaju dovde. Pa ipak, u kairskoj ”nekropoli“ neke su se stvari promijenile na bolje, smatra Islam Abdel-Moneim. On priča da su neke obiteljske grobnice dobile telefonski priključak i struju. ”Tako to funkcionira kod nas u Egiptu: postojeće stanje se tolerira sve dok svima ne postane normalno. Vlada sada teško može nešto poduzeti kako bi ljude izbacila odavde nakon što ovdje žive već 50 godina. To je prije svega nemoguće jer za te stanovnike nema alternativnih stambenih rješenja”, zaključuje Islam Abdel-Moneim.