EN DE

Razbojnicima otežati pristup plijenu, snimiti ih i dati im ‘dimne novčanice’

Autor: Teuta Franjković
16. prosinac 2005. u 06:00
Podijeli članak —

Zbog porasta pljački bankovnih poslovnica i drugih institucija koje posluju s novcem policija je u suradnji s bankarima predložila niz mjera za odvraćanje od počinjenja tih kaznenih djela i olakšavanje hvatanja počinitelja

Nedavno prihvaćen zakon o minimalnim mjerama zaštite u poslovanju s gotovim novcem i vrijednostima u javnosti je otvorio brojne polemike koje se tiču načina osiguranja koje, prema mišljenjima policije, nisu optimalne za zaštitu klijenata.
Zakon, izglasan po hitnom postupku, ovoga je puta išao na ruku zaštite novca i njegove vrijednosti kao takve, a pomalo je zanemario ljude poput službenika u bankama i klijente samih banaka.
To se može objasniti i velikim porastom razbojstava u zadnjih godinu dana od preko 50 posto dok je materijalna šteta načinjena prilikom pljački u porastu i više od sto posto
Poslovnice banaka, primjerice, lani su bile oštećene u vrijednosti od 2, 9 milijuna kuna, dok je ove godine materijalna šteta iznosila više od 5,1 milijun kuna.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Brzina i agresivnost
Ova je godina također značajna i po tome što su primat nad razbojstvima počinjenim na ulici preuzele upravo banke i novčarske institucije.
Razbojstva su delikt nasilja ali ujedno i velik sociološki problem koji često uzrokuju velike posljedice za ljude, kako fizičke tako i psihičke.
Samo u deset mjeseci ove godine zabilježena su dva ubojstva, četiri teške tjelesne ozljede, 35 lakših tjelesnih ozljeda te ukupno 659 dovršenih i 91 pokušaj razbojstva.
Razbojnik ili skupina napadača, najčešće su strateški organizirani, agresivni, maskirani i naoružani, s jasnim ciljem: u što kraćem vremenu pokupiti što veću količinu novca.
Nešto što bi se u ekonomskoj teoriji moglo nazvati efektivnošću, ovdje se naziva jednostavno – pljačkom i napadom na čovjeka.
Postoje dvije vrste razbojstava. Ono tipično događa se u radno vrijeme, uključuje prijetnje osoblju banke ili strankama te se završava u pravilu vrlo brzo.
Sve što odstupa od te matrice naziva se atipičnim razbojstvom a uključuje i ‘bonuse’ poput uzimanja talaca, mogućih ranjavanja i ubojstava te relativno visokog iznosa samog plijena.
Sam profil počinitelja poprilično je banalan: to je najčešće muškarac koji već ima kriminalnu pozadinu. Ustanovljeno mu je agresivno ponašanje, izrazito je nervozne i eksplozivne naravi te posjeduje iskrivljenu percepciju o samom djelu poput precjenjivanja plijena i umanjivanja rizika kojeg izvršenje takvog čina donosi.
Još jedna činjenica ide u korist počinitelju kaznenog djela, a to je da je razbojstvo kazneno djelo čije izvršavanje u pravilu uspijeva. Sam je razbojnik u danoj situaciji izrazito premoćan.
Da bi se spriječilo ili onemogućilo djelovanje takvih pojedinaca potrebno je razumjeti faze njihova djelovanja koje uključuju odabiranje novčarske institucije, provjeru terena, planiranje, određivanje trenutka, određivanje trase dolaska i bijega, počinjenje kaznenog djela, bijeg i prikrivanje plijena.
Mjere situacijske prevencije dijele se u nekoliko vrsta. Jedna od njih su mjere otežavanja pristupa samom cilju.
To je prvenstveno tehnička opremljenost samog objekta poput video nadzora, protuprovalnog i protuprepadnog sustava koji trebaju biti što suvremenije i kvalitetnije načinjeni.
Isto tako treba voditi računa o makro i mikro lokaciji objekta, arhitektonskim rješenjima, rasporedu prostorija, zaštićivanju posebnih prostorija vezanih za rad s većim količinama novca.
Važan dio je također i sam transport novca te procedura dostave novca u trezor.
Nedavna razbojstva u FINA-i prilikom koje su ubijena dva zaštitara pokazatelj su nedovoljne primjene mjera sigurnosti.

Nedavno prihvaćen zakon o minimalnim mjerama zaštite u poslovanju s gotovim novcem i vrijednostima u javnosti je otvorio brojne polemike koje se tiču načina osiguranja koje, prema mišljenjima policije, nisu optimalne za zaštitu klijenata.
Zakon, izglasan po hitnom postupku, ovoga je puta išao na ruku zaštite novca i njegove vrijednosti kao takve, a pomalo je zanemario ljude poput službenika u bankama i klijente samih banaka.
To se može objasniti i velikim porastom razbojstava u zadnjih godinu dana od preko 50 posto dok je materijalna šteta načinjena prilikom pljački u porastu i više od sto posto
Poslovnice banaka, primjerice, lani su bile oštećene u vrijednosti od 2, 9 milijuna kuna, dok je ove godine materijalna šteta iznosila više od 5,1 milijun kuna.

Brzina i agresivnost
Ova je godina također značajna i po tome što su primat nad razbojstvima počinjenim na ulici preuzele upravo banke i novčarske institucije.
Razbojstva su delikt nasilja ali ujedno i velik sociološki problem koji često uzrokuju velike posljedice za ljude, kako fizičke tako i psihičke.
Samo u deset mjeseci ove godine zabilježena su dva ubojstva, četiri teške tjelesne ozljede, 35 lakših tjelesnih ozljeda te ukupno 659 dovršenih i 91 pokušaj razbojstva.
Razbojnik ili skupina napadača, najčešće su strateški organizirani, agresivni, maskirani i naoružani, s jasnim ciljem: u što kraćem vremenu pokupiti što veću količinu novca.
Nešto što bi se u ekonomskoj teoriji moglo nazvati efektivnošću, ovdje se naziva jednostavno – pljačkom i napadom na čovjeka.
Postoje dvije vrste razbojstava. Ono tipično događa se u radno vrijeme, uključuje prijetnje osoblju banke ili strankama te se završava u pravilu vrlo brzo.
Sve što odstupa od te matrice naziva se atipičnim razbojstvom a uključuje i ‘bonuse’ poput uzimanja talaca, mogućih ranjavanja i ubojstava te relativno visokog iznosa samog plijena.
Sam profil počinitelja poprilično je banalan: to je najčešće muškarac koji već ima kriminalnu pozadinu. Ustanovljeno mu je agresivno ponašanje, izrazito je nervozne i eksplozivne naravi te posjeduje iskrivljenu percepciju o samom djelu poput precjenjivanja plijena i umanjivanja rizika kojeg izvršenje takvog čina donosi.
Još jedna činjenica ide u korist počinitelju kaznenog djela, a to je da je razbojstvo kazneno djelo čije izvršavanje u pravilu uspijeva. Sam je razbojnik u danoj situaciji izrazito premoćan.
Da bi se spriječilo ili onemogućilo djelovanje takvih pojedinaca potrebno je razumjeti faze njihova djelovanja koje uključuju odabiranje novčarske institucije, provjeru terena, planiranje, određivanje trenutka, određivanje trase dolaska i bijega, počinjenje kaznenog djela, bijeg i prikrivanje plijena.
Mjere situacijske prevencije dijele se u nekoliko vrsta. Jedna od njih su mjere otežavanja pristupa samom cilju.
To je prvenstveno tehnička opremljenost samog objekta poput video nadzora, protuprovalnog i protuprepadnog sustava koji trebaju biti što suvremenije i kvalitetnije načinjeni.
Isto tako treba voditi računa o makro i mikro lokaciji objekta, arhitektonskim rješenjima, rasporedu prostorija, zaštićivanju posebnih prostorija vezanih za rad s većim količinama novca.
Važan dio je također i sam transport novca te procedura dostave novca u trezor.
Nedavna razbojstva u FINA-i prilikom koje su ubijena dva zaštitara pokazatelj su nedovoljne primjene mjera sigurnosti.

Vjerojatnost uhićenja
Mjere koje počinitelju smanjuju dobit su prvenstveno manji promet novca, ograničavanje iznosa novca koji smije biti na šalterima te postojanje posebnih prostorija za veće transakcije.
Treća skupina mjera obuhvaća one mjere koje povećavaju vjerojatnost da će počinitelj biti uhićen.
Tu spadaju formalni nadzor u vidu policije i zaštitara te neformalni nadzor u vidu zaposlenika, stranaka pa i slučajnih prolaznika.
Upravo je kod neformalnog nadzora bitna karakteristika vizualnog izgleda banke koji, ako je dobro izveden, smanjuje mogućnost bježanja pojedinca i uspješnog izvršenja provale.
Tako je, primjerice, poželjno da stakleni zidovi banaka budu prozirni, a ne zrcalno obojeni kako bi se i izvana mogla pratiti aktivnost koja se događa iznutra.
Uz nabrojeno, važna je i adekvatna edukacija zaštitara i službenika te način ponašanja prije, tijekom i nakon razbojstva. Neke su banke u Hrvatskoj već uvele posebne zaštitne mjere poput tzv. dimnih novčanica kod kojih iz ukradenog svežnja nakon 40 sekundi od aktiviranja posebnim odašiljačem, počinje sukljati gust, crveni dim.
Ista crvena boja razlije se na sve novčanice koje su nakon toga neupotrebljive, a počinitelj je i te kako vidljiv ako se u trenutku aktiviranja dimnog uloška nalazi na javnom mjestu.
Tu je mjeru prva odlučila uvesti Splitska banka u suradnji s Policijskom upravom Zagrebačkom. Cilj te i sličnih mjera je smanjiti broj izvršenih razbojstava, smanjiti materijalnu štetu, ublažiti posljedice po osobe, smanjiti strah od kriminaliteta te jačati povjerenje kako u novčarske institucije, tako i u policiju.




Autor: Teuta Franjković
16. prosinac 2005. u 06:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close