U početku se ribarski brod na kojem je bilo nagurano 47 osoba koje su tražile azil, uglavnom iz Afganistana, činio isti kao i slična plovila koja se u posljednje vrijeme pojavljuju u vodama sjeverozapadne Australije. Tada je 16. travnja eksplodirao.

Tri osobe koje su tražile azil utopile su se bježeći s buktinje. Dvije se još uvijek smatra nestalima. Zajedno s dolaskom još jednog broda 22. travnja drama je dala maha političkom sukobu po pitanju za koje su mnogi Australci mislili da su ga riješili: njihovoj toleranciji za izbjeglice koje bježe od nemira u zemljama na sjeveru. Eksplozija je također bila prvi test obećanja koje je Kevin Rudd, laburistički premijer, dao o čovječnijem pristupu izbjeglicama. Uskoro su se pojavili izvještaji o tome da je na palubi proliveno gorivo. Slijedile su špekulacije da je vatra ili nesreća ili sabotaža od strane ljudi koji su bili zabrinuti da bi ih brodovi australske mornarice koji su ih promatrali mogli postati natrag u Indoneziju iz koje su stigli. Rudd je izjavio da su takva nagađanja kompromitirala moguća krivična gonjenja krijumčara ljudi. Prije toga ih je nazvao “najnižim oblikom života”. Policija u Sjevernom teritoriju kaže da će za njihov izvještaj o slučaju možda biti potrebni mjeseci. Ruddova glavna meta je, međutim, bilo nemirno nasljeđe koje je ostavio John Howard, njegov konzervativni prethodnik. Howard je iskoristio zabrinutost javnosti zbog daolazaka brodovima kako bi pobijedio na izborima 2001. On i njegovi ministri su tvrdili da su osobe koje su tražile azil na jednom brodu bacile svoju djecu u more kako bi zastrašile vlasti. Kasnije je dokazano da je tvrdnja bila lažna. Ruddova vlada je ukinula dva Howardova pristupa: slanje ljudi u kampove u nacijima na otocima Tihog oceana dok se odlučivalo o njihovim zahtjevima za azil i pružanje restriktivnih trogodišnjih viza odobrenim izbjeglicama. Od provođanja promjena broj brodova koji stižu je porastao: 14 u 2008.-2009. u usporedbi s tri godinu ranije. Ali ljudi s brodova su činili samo mali dio od 4750 zahtjeva za azil koje je Australija primila prošle godine, relativno mali broj u usporedbi s onima u nekim drugim bogatim zemljama. John Gibson, predsjednik nevladine organizacije Vijeće Izbjeglica Australije, tvrdi da su stare privremene vize privlačile više, a ne manje ljudi s brodova. On tvrdi da su velik dio od 353 osoba koje su se utopile na jednom brodu u listopadu 2001. bile žene i djeca iz Afganistana i Iraka koji su pokušavali doći do muškaraca u Australiji čije su privremene vize priječile ulaz njihovim obiteljima. Postoje znakovi da su se stavovi Australaca od tada ublažili. U anketi provedenoj 20. travnja 57 posto je smatralo da oštrije politike neće zaustaviti ljude s brodova.