Hrvatska ne može očekivati značajnije investicije u turizmu sve dok se ne uvede red u zemljišno knjižne odnose i ukinu administrativne barijere koje rok od kupnje zemljišta do otvaranja turističkog objekta produžavaju i do deset godina.

Nijedan ozbiljan investitor neće svoj novac uložiti u posao koji mora planirati na tako dugi rok, s vrlo slabim mogućnostima predviđanja povrata investicije. Istodobno, 80 posto hrvatskih turističkih kapaciteta starije je od pedeset godina i tek četvrtina kapaciteta izgrađena je za primarno turističke sadržaje, upozorili su sudionici panela o poslovanju nekretninama u turizmu u sklopu Pete godišnje međunarodne konferencije o hrvatskom tržištu nekretnina.“Zabrinut sam za hrvatski turizam u idućih 10 godina jer vidim ogromne probleme u investiranju. Osnovni problem hrvatskog turizma nije u ljudima već u “hardveru”, odnosno nekretninama, a zadnjih 10 godina nije bilo značajnijih investicija koje bi stanje popravile. Kriza je samo pogoršala situaciju, ali i prije krize najveći je problem u regulativi i njenoj provedbi”, istaknuo je Otmar Michaeler, direktor Falkensteiner Grupe. Financijski savjetnik Ivica Čačić, direktor tvrtke Hotel Partner ističe da je povrat na equity kad su u pitanju ulaganja u hrvatskom turizmu značajno manji od 8% koliko očekuju strani investitori. Situacija se neće izmijeniti ukoliko se ne poveća zauzetost hotela s 48 na bar 65%, kaže Čačić kojeg podržava Veljko Ostojić, direktor Riviera Poreča. “Ako država ne dozvoli da se unutar T2 zona pola kapaciteta prodaje kao ‘second home’ nekretnine, kvalitetni projekti neće biti isplativi”, ističe Ostojić. Naime, domaći zakoni onemogućuju princip resorta koji uključuju 50 posto nekretnina za prodaju te 50 posto hotelskih kapaciteta, što se u svijetu provodi već godinama godina. “Zakonodavni okvir tjera nas da mu tražimo rupe, kako bi mogi realizirati svoje projekte”, zaključila je Ivana Šoljan iz Jupiter Grupe.