Najistaknutija izjava Hilary Clinton u njezinoj prošlogodišnjoj borbi s Barackom Obamom za osvajanje demokratske nominacije bila je da Ovalni ured nije mjesto za učenje na radnom mjestu. Je li Clinton možda bila u pravu?

Ne sasvim. Obama je, pogotovo u vanjskoj politici, već učinio hvale vrijedne stvari. Iskreno je pružio ruku Iranu; naredio zatvaranje Guantanama; zauzeo čvrst stav protiv mučenja. Kao što su svijet i ove novine željeli, usvojio je manje oštar pristup u odnosima sa saveznicima i protivnicima. No kod kuće je Obama imao težak početak. Njegova izvedba je bila slabija nego što su se oni koji su podupirali njegovu kandidaturu, uključujući tu i ove novine, nadali. Mnogi od njegovih najsnažnijih pristaša – liberalni kolumnisti, ugledni donatori, uzdanice demokratske stranke – počeli su sumnjati u njega. A što se tiče onih koji nisu toliko zahvalni, ankete pokazuju da nezavisni glasači ponovo preferiraju republikance, što je iznenađujuća promjena u svega nekoliko tjedana. Obamini nekada izuzetno visoki rejtinzi sada su otprilike na istoj visini na kojoj su bili rejtinzi Georgea Busha u ovoj fazi njegovog katastrofalnog predsjednikovanja. Usprkos svojoj odlučnoj pobjedi na izborima, čvrstoj većini u oba doma Kongresa i očitoj naklonosti većine glasača, Obama se činio iznenađujuće slabašan. Za to postoje dva glavna razloga. Prvi je Obamin neuspjeh pri nošenju s ekonomijom onako brzo i odlučno kako je trebao. Njegov paket stimulacija, iako ogroman, bio je predan Kongresu koji je napravio osrednji posao: previše novca stići će prekasno da bi bio od koristi u trenutačnoj krizi. Njegov proračun je, iako u nekim pogledima pošteniji od proračuna njegovog prethodnika, previše optimističan. Uz to, uzeo je previše vremena za izradu plana za rješavanje bilijuna dolara toksične imovine koja uništava banakovne bilance. Neuspjeh pri imenovanju dužnosnika ministarstva financija šokantna je ilustracija administrativnog kolebanja. U tom ministarstvu postoje 23 radna mjesta koja trebaju potvrdu Senata, a samo dva su popunjena. To nije krivica Senata. Obama je napravio niz loših odabira osoba koje su se odlučile ili su bile prisiljene povući kandidaturu; a tek je prošlog tjedna objavio kandidate za dvije od četiri najviše pozicije u ministarstvu. Ispunjavanje takvih položaja u Americi je uvijek tortura, ali Obama je situaciju učinio težom time što je inzistirao na razini proučavanja daleko većoj od bilo koje koja je prethodno pokušana. Postavljanje dužnosnika riznice je trebao biti njegov prvi prioritet. Drugo, Obama je loše upravljao odnosima obje strane u Kongresu. Iako se u kampanji postavio kao centrist i obećao poststranačku vladu, tako se ipak ne ponaša. Njegov stimulativni paket privukao je samo tri republikanska glasa u Senatu i ni jednog u Predstavničkom domu.