Sport & biznis - SP 2026.
EN DE

Čista glava i jasne linije Waltera Gropiusa

Autor: Stjepan Škramić
23. ožujak 2009. u 22:00
Podijeli članak —

Gropius je i prije osnivanja Bauhausa zagovarao suradnju umjetnika raznih disciplina

Walter Gropius želio je prekinuti s bogatim ukrasima jugendstila i svojim stilom obilježio cijelo 20 stoljeće. Iako bi mu pristajala titula prve zvijezde arhitekture, on bi takvu titulu vjerojatno odbio.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Walter Gropius, otac moderne arhitekture, nikada nije volio takva tituliranja. Bilo mu je strano svako prenemaganje, svaki kult ličnosti. Osnivač Bauhausa je slijedio sasvim drugačiji koncept: on je još prije formiranja Bauhausa zagovarao arhitekturu kao timski rad. U umjetničkoj školi Bauhaus, osnovanoj 1919. godine u Weimaru, to je načelo dosljedno realizirano. Škola je zamišljena kao svojevrsni laboratorij u kojem nitko nije zadavo pravac razmišljanja, već se njegovala kultura intelektualne razmjene u kojoj je su učitelji i učenici učili jedni od drugih. Gropius je govorio: “Cilj je bio da se mladim ljudima predoče stvarne činjenice života, na osnovi kojih će oni izgraditi sami sebe.” Bauhaus je trebala biti zajednica umjetnika različitih disciplina, koji su bili u stanju svrhovito oblikovati sve, od nebodera do šalice za čaj. Bila je to utopijska predstava novog načina života, djelomice proizašla i na ruševinama Europe nakon Prvog svjetskog rata. Gropius je i sam bio vojnik u rovovima na zapadnom frontu i tamo je doživio ono što je nazvao “katastrofom svjetske povijesti”. Bauhaus je bio njegov odgovor na to, pokušaj izgradnje jednog novog, boljeg svijeta. Članovi grupe Bauhaus su morali bježati pred nacistima kojima je bila neprihvatljiva takva škola slobodnog mišljenja kao što je bio Bauhaus. Godine 1933. umjetnička škola je zatvorena, a Gropius je uz mnoge druge članove emigrirao, najprije u Veliku Britaniju, a potom u SAD. Tamo je 1946. osnovao “The Architects Collaborative”, gdje je nastavio s realizacijom svojih ideja iz vremena Bauhausa. U Berlinu je izgrađena četvrt koja je po njemu nazvana: Gropiusstadt. Veliki kompleks nebodera s puno svjetla i zelenila. No, taj je dio grada postao poznat više po svojim socijalnim problemima nego po arhitektonskom konceptu. Usprkos tome Bauhaus je do danas ostao ideal: smatra se najutjecajnijom arhitektonskom i dizajnerskom školom dvadesetog stoljeća.

Walter Gropius želio je prekinuti s bogatim ukrasima jugendstila i svojim stilom obilježio cijelo 20 stoljeće. Iako bi mu pristajala titula prve zvijezde arhitekture, on bi takvu titulu vjerojatno odbio.

Walter Gropius, otac moderne arhitekture, nikada nije volio takva tituliranja. Bilo mu je strano svako prenemaganje, svaki kult ličnosti. Osnivač Bauhausa je slijedio sasvim drugačiji koncept: on je još prije formiranja Bauhausa zagovarao arhitekturu kao timski rad. U umjetničkoj školi Bauhaus, osnovanoj 1919. godine u Weimaru, to je načelo dosljedno realizirano. Škola je zamišljena kao svojevrsni laboratorij u kojem nitko nije zadavo pravac razmišljanja, već se njegovala kultura intelektualne razmjene u kojoj je su učitelji i učenici učili jedni od drugih. Gropius je govorio: “Cilj je bio da se mladim ljudima predoče stvarne činjenice života, na osnovi kojih će oni izgraditi sami sebe.” Bauhaus je trebala biti zajednica umjetnika različitih disciplina, koji su bili u stanju svrhovito oblikovati sve, od nebodera do šalice za čaj. Bila je to utopijska predstava novog načina života, djelomice proizašla i na ruševinama Europe nakon Prvog svjetskog rata. Gropius je i sam bio vojnik u rovovima na zapadnom frontu i tamo je doživio ono što je nazvao “katastrofom svjetske povijesti”. Bauhaus je bio njegov odgovor na to, pokušaj izgradnje jednog novog, boljeg svijeta. Članovi grupe Bauhaus su morali bježati pred nacistima kojima je bila neprihvatljiva takva škola slobodnog mišljenja kao što je bio Bauhaus. Godine 1933. umjetnička škola je zatvorena, a Gropius je uz mnoge druge članove emigrirao, najprije u Veliku Britaniju, a potom u SAD. Tamo je 1946. osnovao “The Architects Collaborative”, gdje je nastavio s realizacijom svojih ideja iz vremena Bauhausa. U Berlinu je izgrađena četvrt koja je po njemu nazvana: Gropiusstadt. Veliki kompleks nebodera s puno svjetla i zelenila. No, taj je dio grada postao poznat više po svojim socijalnim problemima nego po arhitektonskom konceptu. Usprkos tome Bauhaus je do danas ostao ideal: smatra se najutjecajnijom arhitektonskom i dizajnerskom školom dvadesetog stoljeća.

Autor: Stjepan Škramić
23. ožujak 2009. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close