Robert J. Gordon je profesor ekonomije na Sveučilištu Northwestern. Područja njegova osobitog interesa su mjerenje i tumačenje gospodarskog rasta, razni uzroci nezaposlenosti te ekonomija zrakoplovnih tvrtki. Od 1995. do 1997. godine radio je u sklopu nacionalne komisije za procjenu točnosti američkog Consume Price Indexa (CPI – indeks maloprodajnih cijena) te je napisao iznimno opsežnu kritiku CPI pretjerivanja vezanih za inflaciju 1990. godine. Autor je knjiga Macroeconomics, The Measurement of Durable Goods Prices i The Bushman Myth: The Making of a Namibian Underclass (Conflict and Social Change Series).Objavivši svojih sedamnaest, prema mišljenju struke prijelomnih, eseja u jednoj knjizi (od kojih tri do izlaska ove knjige nisu uopće bili objavljeni) Gordon je ponudio oštroumne ali i prilično oštre preglede i svoje stavove o najvažnijim pitanjima kojima se bavi makroekonomija: to su rast, inflacija i nezaposlenost. Tako Gordon preispituje njihove najuočljivije aspekte na jedinstveno kreativan i pristupačan način koji i sam služi kao svojevrsni uvod u suvremenu makroekonomiju.Eseji su razvrstani u četiri skupine koje čine četiri dijela ovog zbornika a svakom od njih autor je posvetio i zasebne uvode. Radovi u prvom dijelu bave se različitim aspektima povijesti, teorije i mjerenja gospodarskoga rasta. Drugi dio sastavljen je od eseja čija je glavna tema izvori poslovnih ciklusa i fluktuacije rasta a oni u trećem dijelu posvećenim su efektima i posljedicama koje za makroekonomiju imaju potresi i nagle promjene u opskrbi. Posljednja skupina radova u četiri eseja predstavlja današnje empirijske studije dinamike inflacije u SAD-u. Uza sve to, dobitnik Nobelova nagrade Robert M. Solow u svom predgovoru komentira i ističe važnost i trajnu vrijednost ovih eseja za čitavo razdoblje od 1968. godine do današnjih dana.

Objašnjavajući svoju zaokupljenost i interes upravo za gospodarski rast i s njima najuže povezanim posljedicama u makroekonomskoj teoriji i praksi, Gordon ukazuje na činjenicu da čak i vrlo mala stopa rasta osigurava zaista velike koristi za položaj stanovništva. Å toviše, ističe da su posljedice gospodarskoga rasta toliko velike da to jednostavno zapanjuje. Da bi to ilustrirao i bolje razjasnio, on navodi podatak da rast od 1 posto dohotka po stanovniku udvostručuje životni standard stanovništva u sedamdeset godina, no, već rast od 3 posto udvostručuje standard življenja već za 23 godine. Kao možda još bolji primjer koji pokazuje goleme posljedice koje su izazvane razlikama u gospodarskom rastu navodi razlike između razvijenih i nerazvijenih zemalja, odnosno bogatih i siromašnih. Osobito je to očito u ponudi koja je na raspolaganju jednima i drugima i koju si mogu priuštiti. Pritom on ne zanemaruje da je to široka ponuda za jedne, one bogate, dok je to za siromašne pitanje preživljavanja. Gordon se usredotočio prvenstveno na razvoj u samom SAD-u od 1870. godine. On priznaje da takav pristup neće dati jednoznačan i definitivan odgovor na svjetski važno pitanje zašto su neke zemlje bogate a druge tako siromašne, a ne nudi ni instant recept za stvaranje bogate zemlje. No, autor ipak ističe da, s obzirom da je taj razvoj započeo još u 19. stoljeću, njegova analiza obuhvaća ne samo dugo vremensko razdoblje nego i vrijeme od kada je američki rast dohotka po stanovništvu već premašivao britanski i time postavio “granicu”, da tako kažemo, onoga što je moguće i ostvarivo za najrazvijenije zapadne zemlje. Također je važno naglasiti da čitavo to razdoblje razvoja ekonomije SAD-a uključuje i razne uspone i padove, a njihova detaljna analiza i interpretacija tih iskustava mogu svakako pomoći kako u objašnjavanju dijela strategije gospodarskog rasta tako i u eventualnom planiranju budućeg. Nastojeći obuhvatiti što širu perspektivu, Gordon povezuje te uspone i padove sjevernoameričkog gospodarstva s nizom velikih tehnoloških izuma i promjena u društvu i ekonomiji. Osim toga, objašnjava i različite vrste rasta i produktivnosti koje inače mogu biti zbunjujuće.