Nakon što je Europu i svijet pogodila najjača kriza još od drugog svjetskog rata europski su vođe, zakašnjelo, počeli razmišljati o popravkama koje bi se trebale uvesti u koncept zajedničke valute. Među najvećim zamjerkama za jedinstvenu valutu nalaze se nejedinstvena financijska regulacija te nedostatak fiskalne koordinacije među državama članicama eurozone.

Niža kamatna stopa
Europska središnja banka mogla bi u četvrtak srezati ključnu novčanu kamatnu stopu na samo 1,5 posto što je razina nezamisliva još prije nekoliko tjedana, a sve se više govori o strožoj bankarskoj regulaciji za cijelu Uniju. Čini se kako je kriza primorala čelnike eurozone na poteze kojima su se dosad opirali i za koje nije postojalo dovoljno volje. Podsjetimo, krajem veljače je grupa stručnjaka predložila osnivanje novih agencija koje bi imale ovlasti povezati nacionalne regulatore i supervizore banaka, osiguravatelja te tržišta vrijednosnica. Financijska regulacija, očito, nije uspjevala držati korak s razvojem samih tržišta što je dovelo do kolapsa raznih banaka koje posluju u više država, poput belgijsko-nizozemskog Fortisa. Nedostatak koordinacije među nacionalnim regulatorima svakako je tome doprinio.

Širenje ovlasti
No još uvijek postoje prepreke stvaranju više centralizirane monetarne unije. One se najviše vide u skepticizmu te ponekad sebičnim interesima pojedinih država. Pod vodstvom Jean-Claude Tricheta Europska centralna banka ima namjeru širiti svoje ovlasti i izvan određivanja novčane kamatne stope kojom pokušava kontrolirati razinu inflacije u, sada, 16 država koje dijele valutu. ECB tako traži jaču ulogu u prekograničnom nadzoru bankovnog, odnosno bankovnih sustava. Kada 45 multinacionalnih financijskih institucija kontrolira i upravlja sa oko 70 posto ukupne bankarske aktive Europske unije, potrebne su nove institucije koje bi koordinirale nadgledanje i regulativu, zaključili su stručnjaci koje je konzultirala Europska komisija. Takvi, novi, centralizirani regulatori mogli bi proširiti svoje ovlasti i na nadgledanje industrije hedge fondova, kao i na nadgledanje kompanija koje dodjeljuju kreditne rejtinge. Isto tako, oni bi mogli regulirati i porezne oaze. Pojedini dužnosnici, poput bivšeg austrijskog ministra financija Rudolfa Edlingera, koji je nadgledao ulazak te države u eurozonu, komentiraju kako su sadašnje pozicije u suštoj suprotnosti sa stavovima koji su prevladavali prije desetak godina. Čini se kako bi kriza ipak mogla donijeti neke dugo željene promjene u sustav jedinstvene europske valute.