Kad se govori o cijeni zaduživanja pojedinih zemalja i traženih premija na rizike pri izdavanju obveznica u posljednje se vrijeme najčešće kao mjera (percepcije) rizičnosti navode tzv. spreadovi Credit Default Swapova, CDS-a. Unazad nešto više od godinu dana jasno su vidljiva dva razdoblja njihova rasta: prvo se dogodilo još krajem 2007. odnosno početkom 2008, dok drugo razdoblje rasta započinje sredinom rujna prošle godine i traje sve do danas. U novije se vrijeme na hrvatske petogodišnje obveznice taj spread kreće usporedno s onim na mađarske, odnosno neznatno niže. Ukratko, tržišta Hrvatsku još uvijek ne razlikuju značajnije od ostalih usporedivih zemalja ‘nove Europe’, ističe se u najnovijem izdanju tjednih analiza Privredne banke Zagreb (PBZ).

Nesigurna mjera
Kako je CDS spread trenutno najcitiranija mjera rizičnosti, naročito istočnoeuropskih zemalja, autori publikacije pozabavili su se upravo tim, kako kažu, “rizičnim pokazateljima rizičnosti”; od definicije CDS-a i načina funkcioniranja tog tržišta do propitivanja može li on poslužiti kao sigurna mjera rizičnosti. Analitičarka PBZ-a Ivana Jović naglašava, među ostalim, da trenutni CDS spreadovi ne znače nužno da bi eventualni izlazak Hrvatske na inozemno financijsko tržište rezultirao cijenom koja bi se sastojala od sume cijene (usporedive) njemačke državne obveznice i CDS spreada za Hrvatsku uz još neki mali dodatak – što bi trenutno iznosilo 8-10 posto. “Kako Hrvatska pet godina nije pokušavala prodavati svoje obveznice na inozemnom tržištu, teško je temeljem prošlosti suditi o sadašnjem odnosu ponude i potražnje za našim papirima. Pravu potvrdu što investitori misle o rizičnosti hrvatskih državnih papira dobit ćemo tek kada se na to tržište i izađe te kada se zatvore knjige. Do onda, iako često korišten podatak, CDS valja interpretirati s dozom opreza”, zaključuje Jović.

Rizično tržište
Potrebna doza opreza proizlazi iz značajki tog instrumenta i samog tržišta CDS-ovima, koje je i samo po sebi rizično. U nastavku stoga prenosimo glavne značajke istaknute u PBZ-ovoj publikaciji. Credit Default Swap (CDS) predstavlja ugovor o financijskom derivativu i obično se odnosi na zajam ili obveznicu (državnu, korporativnu). CDS je, tako, oblik osiguranja – kupac kroz određeno vrijeme plaća premiju i zauzvrat, u slučaju da se ostvari ‘osigurani događaj’ (npr. bankrot izdavatelja), prima određen iznos novca odnosno pravo da obveznicu proda osiguravatelju po nominalnoj vrijednosti. Pored toga, postoji i autonomno špekulativno tržište CDS-ova pa stranke ne moraju biti u posjedu instrumenta koji se osigurava. Uobičajeno se CDS-ovi odnose na obveznice, korporativni dug i hipotekarne vrijednosnice, a obično ih prodaju banke ili hedge fondovi preko over-the-counter (OTC) tržišta. Cijena ili spread CDS-a je godišnji iznos koji kupac plaća prodavatelju za ‘zaštitu’. Izdavatelj koji ima veći spread smatra se rizičnijim tj. veća je vjerojatnost da bankrotira.

Najraširenija izvedenica
Od 1997. godine kad ih je lansirala investicijska banka JPMorgan Chase CDS-ovi su do danas postali najrašireniji derivativni proizvod. Globalno tržište CDS-ovima danas iznosi oko 60 bilijuna dolara ili oko 10 posto ukupnog tržišta financijskim derivativima i u osnovi je podijeljeno na derivativce denominirane u dolarima i eurima. Budući da još uvijek nije regulirano, u vrijeme svjetske financijske krize to tržište predstavlja dodatan rizik, pa su se upravo ovih dana International Swaps and Derivatives Association (ISDA) i Europska bankarska federacija dogovorile oko osnivanja centralne klirinške kuće/kuća, iako postoje razlike u mišljenjima treba li ona/one biti u SAD-u ili EU. Ono što tržište CDS-ovima čini rizičnim je činjenica da je do sada stopa aktiviranja ove vrste osiguranja u slučaju bankrota izdavatelja bila gotovo zanemariva, što s obzirom na razmjere svjetske financijske krize više nitko ne može garantirati. Pitanje je, dakle, tko bi u slučaju masovnih bankrota isplatio osigurane iznose.

rizičnost

1. grupa – manje od 100 bb
Njemačka, Francuska, Finska
2. grupa – 100-200 bb
Belgija, Danska, Nizozemska, Švedska, Velika Britanija, Portugal, Španjolska
3. grupa – 200-300 bb
Italija, Austrija, Slovenija, Slovačka, Irska, Grčka
4. grupa – više od 300 bb
zemlje “nove” Europe (bez Slovačke i Slovenije iz eurozone), uključujući i Hrvatsku

Rizičnost država u gornjem popisu mjeri se prema spreadu CDS-ova. Konkretno, brojka izražena u baznim bodovima (bb, gdje 1 bb = 0,01%, odnosno 100 bb= 1%) predstavlja dodatni rizik za pojedine zemlje. Veći spread znači i veću rizičnost pojedine države. U 4. grupi, u kojoj se nalazi i Hrvatska, najniži spread ima Češka (342 bb na petogodišnje obveznice) a najviši Letonija (953 bb). Hrvatska se percipira nešto rizičnijom od npr. Češke i Poljske, ali ipak manje rizičnom od ostalih iz te skupine.

nije svaki isti

Zaboravite pitanje „isplati li se električni automobil“. Danas je važnije nešto drugo

Zagrebački startup

Razvili su platformu koju koriste Zaba, INA i Sofascore. Sada žele na strano tržište