Osnivač i član Uprave Interkapitala Daniel Nevidal to smatra velikim iskorakom i priznanjem, ne samo za Interkapital već i općenito za hrvatsku financijsku industriju jer članstvu je, među ostalim, prethodilo i potpisivanje Memoranduma o suradnji između regulatornih agencija Hrvatske i Njemačke, Hanfe i Bafina. Eurex posluje u sastavu Deutsche Boerse grupe i među članovima iz 24 zemlje Interkapital je prvi iz zemalja srednje i istočne Europe. Svečano potpisivanje ugovora nameće se tako i kao povod za razgovor, iako je Interkapital nedavno uzburkao brokerske redove i lansiranjem platforme za on-line trgovanje (IC.trader) što se pokazalo jednom od točaka prijepora u nedavnim prepucavanjima dijela članova/dioničara Zagrebačke burze.

Uz burzovno sivilo, ovaj se iskorak doima kao priprema za doba Hrvatske u EU?
Eurex je velik korak u našem razvoju prema instituciji koja će se ravnopravno moći nositi na financijskom tržištu i kad se skinu sve zaštitne barijere koje još imamo, a to će biti s ulaskom EU. I novi zakon o tržištu kapitala praktički je potpuno preuzeo zakonodavstvo EU, s tim da će neki dijelovi u primjenu odmah, a neki po samom ulasku. Eurex je vodeće tržište izvedenica (derivata) u Europi i drugo po veličini u svijetu, a poznato je da smo se otprije zalagali za njihov razvoj.

Derivati su s ovom krizi nekako omraženi i na listi prioriteta nisu visoko.
Kad se govori o njima kao financijskim inovacijama koje su u posljednjih 10 godina uvelike bile potpomognute pohlepom, najčešće se govori o nereguliranim izvedenicama kojima se trguje bilateralno i čiji je promet posljednjih godina premašio sve druge financijske instrumente. Sama kriza rezultat je prevelikih izloženosti pojedinih investicijskih banaka na nereguliranim tržištima. Eurex je regulirano tržište i zbog postojanja centralne klirinške kuće koja svaki dan prati izloženosti i rizik neplaćanja je minimalan.

Treba li zbog teške situacije odgoditi primjenu dijela europskih smjernica odnosno ZTK-a, kao što to traži dio brokerske zajednice?
Vjerujem da regulator i nije imao mnogo izbora s tim u vezi. ZTK je dio preuzimanja europske pravne stečevine, nije ništa restriktivniji nego što su MiFID-i sami po sebi. Hanfi zasigurno nije cilj zatvaranje brokerskih kuća, no ne mogu komentirati u kojoj je mjeri i na koji način moguće očekivati da se daju fleksibilniji rokovi usklađenja. Međutim, kako sada stvari stoje na financijskom tržištu, oporavak nam se neće dogoditi sutra. Ako se pojedini zahtjevi i odgode na neko vrijeme, mora se računati da će to, kao i ulazak u Europsku uniju, doći na red i da će se u tom slučaju u kraće vrijeme morati ispuniti više zahtjeva. S tim se pitanjima treba nositi proaktivno, a ne čekanjem.

Slično se već dugo govori i za fondovsku industriju. Čemu pripisujete to što još nitko od upravljačkih društava nije posegnuo za bijelom zastavom?
Industrija upravljanja imovinom malo je drukčija od ‘brokeraja’. Mnogo više se oslanja na odnos s klijentom. Kod brokerske industrije kompletna filozofija se zapravo svodi na ulaganja u informatičku tehnologiju, IT.

Tržište obveznica prvo su potisnuli atraktivni prinosi na dionice, a danas novčano tržište. Što će ga podići?
Njegovu atraktivnost u budućnosti vidimo u prvom redu u tome što će kad dođe do oporavka na financijskim tržištima, svi faktori koji su postojali 2004-2005. biti još izraženiji. Pritom ponajprije mislim na proces pristupanja Uniji, s kojim srednjoročno dolazi do konvergencije i kamatnih stopa i valuta. Hrvatski spread je danas na 500 bazičnih bodova, a s obzirom na očekivani pristup EU, a potom i u eurozonu (EMU), to ga čini atraktivnim za investitore. Sigurno je da će institucionalni investitori to prepoznati, a u prvo vrijeme po početku oporavka jedino oni će i raspolagati sa značajnijim viškovima sredstava.

S naznakama jačeg prodora prema ‘retail’ klijentima nedavno ste bili prozivani od dijela brokera.
Interkapital ima svoj životni i razvojni put. Mi jesmo nastali kao institucionalni posrednik, kao velika ‘trading’ kuća s glavnim fokusom na obveznice. Nakon toga smo ušli i u upravljanje imovinom, a potom smo se prije približno dvije godine značajnije počeli baviti i dionicama, i to također više na institucionalnoj bazi. Zadnjih godinu dana, otkad je Burza članovima poslala dopis o mogućnosti pristupa API-u (18. siječnja 2008.) otvarajući svima vrata za pristup svom trgovačkom softveru i signalizirajući da mogu početi raditi na vlastitim aplikacijama, krenuli smo sa strahovitim ulaganjem u IT. Kao i još nekoliko kuća, vani smo kupili vrhunsko rješenje za spajanje na burzu, no sve što ide iza toga, od back-office programa do integrirane knjige naloga sa softverom za trgovanje, razvili samo sami. To je rezultiralo nedavnim lansiranjem platforme (IC.trader) koja je odmah uzbudila dio brokerskih kuća.

Problem je očito što ne postoje jasni standardi za pružanje on-line usluga, počevši od toga je li i dalje nužna brokerska ruka koja potvrđuje on-line naloge?

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

To još nije potpuno regulirano pravilima trgovanja burze koja su sad na odobrenju kod Hanfe. Upravo zato i mi, poput drugih, i dalje imamo brokere koji naloge koji pristižu potvrdnim klikom šalju dalje. Uglavnom, oni koji su nas prozivali činili su to na potpuno krivim postavkama ili svjesno iskrivljenim argumentima. Taj je posrednik apsolutno nepotreban ako postoji adekvatna informatička priprema. Kod nas, primjerice, softver radi sve logičke kontrole. Ako klijent zada nalog za kupnju nečega a nema novca na računu, softver će mu reći da ne može; isto vrijedi za slučaj da nema dionicu koju želi prodati ili ako hoće nešto kupiti po cijeni većoj 10 posto od prosječne.

Za nedavnih prozivki čule su se i primjedbe o ‘jednakim i jednakijim’ članovima i dioničarima ZSE. Osjećate li se prozvanima time?
Takve opaske dolaze uvijek iz istog kruga. U svim ovim godinama mi smo davali nekako najviše inicijativa. Zagovarali smo odavno i market making, a na kraju kad je burza donijela taj pravilnik postali smo njegov najveći kritičar jer nema smisla baviti se ‘market makingom’ dionice kojom se trguje jednom tjedno. No općenito mislim da je u nedavnim prozivkama burze bilo mnogo nekorektnih istupa, od podcjenjivanja učinjenog u protekle dvije godine ili prigovora o prostoru i softveru do plasiranja slobodnog novca u fondove. I nas zanima poslovanje burze ali npr. duboko je nepravedno spočitavati upravi minuse po plasiranju novca u fondove, koje smo lani svi mi imali. Ista ta burza 2007. je zaradila više nego što je lani izgubila od ulaganja, ali tada to nije bio problem. Danas kad su prometi okopnili prigovara se i investiciji u trgovinsku platformu, premda 2007. nitko nije mogao znati da će 2008. ili 2009. biti ovakva. Znalo se da predstoji IPO HT-a i da informatički sustav nije imao šanse izdržati takav volumen i količinu trgovanja, a kamoli biti spreman podržati daljnji razvoj trgovanja. Ono što mi smatramo da su stvarni problemi su npr. nedostatni standardi izvještavanja čak i u najvišoj kotaciji ili slaba koordinacija s Hanfom. Loše je da se na banalnim pitanjima stvaraju tenzije.

O prodaji zagrebačke burze

Uvažavajući pritisak krize u branši, nije li i trenutak za razgovore o prodaji Zagrebačke burze loš?
Kriza u industriji je velika, a u toj situaciji dio dioničara ZSE u tim dionicama vidi jedinu likvidnu imovinu. U našoj kući, međutim, smatramo da stvarno nije dobro vrijeme za prodaju. Ni ideja reformiranja sustava u Hrvatskoj koja je dovela do ujedinjavanja dviju burza nije bila da se ona za tri godine proda nego da ZSE postane regionalno središte.

Dojam je zapravo da razgovori s Bečkom i Varšavskom burzom nisu odmakli mnogo od načelnih. Kad se nešto želi prodavati, obično se roba nastoji predstaviti u što boljem svjetlu?
Interkapital ne sudjeluje u tom procesu pa ne mogu to ni komentirati, osim što se mogu složiti da uz krizu koja ionako ruši vrijednost, sukobi samo dodatno štete. Zbog jedinstva industrije i zato što stvarno razumijemo potrebu dijela kuća da prodaju dionice i tako financiraju poslovanje i mi smo dali punomoć za razgovore s potencijalnim kupcima, ali nećemo tek tako prodati svoje dionice i cijena nam pritom nije jedini uvjet.

A što je s pričama o domaćem konzorciju?
Mislim da bi u ovom trenutku bilo bolje da se stvori konzorcij domaćih institucionalnih investitora, izdavatelja i općenito jačih investitora, koji bi eventualno otkupili dionice Zagrebačke burze od dioničara koji ih žele prodati. Nemamo ‘a priori’ ništa ni protiv velikih burza u regiji. Bitno je pronaći optimalnu vlasničku strukturu koja će omogućiti daljnji razvoj burze jer trenutno to očito nije tako.