S osam osvojenih Oscara “Milijunaš s ulice”, koliko god se između ponuđenih naslova činio očitim izborom, ostat će jedan od Akademijinih, najblaže rečeno, neobičnih, gotovo antioskarovskih izbora, čije će se pojavljivanje u oskarosvkom društvu u budućnosti promatrati više u kontekstu vremena i pripadajućeg globalnog raspoloženja, a manje u svijetlu specifične filmske težine.
Stoga bi možda bilo najbolje “Milijunaša” gledati i valorizirati sasvim izvan konteksta sezone nagrada i impresivnog kinorezultata (dosad je utržio oko 160 milijuna dolara na uloženih petnaestak) jer nam oni o samom filmu neće reći puno. Puno je zanimljiviji put Dannya Boylea (r. 1956.) do “Milijunaša”, put započet eksplozijom “Trainspottinga” i njegova umjerenijeg prethodnika “Sasvim malog ubojstva”, a nastavljen nizom najblaže rečeno čudnih polupromašaja (“Plaža”, “Sunshine”) i polupovrataka u formu (“28 dana poslije”). Polovična je to, dakle, karijera, kojoj će “Milijunaš” ponešto popraviti prosjek, ali je neće učiniti impresivnom, ponajviše zbog Boyleove možda i najveće boljke – izbora projekata. Iako je njegovo žanrovsko šaranje pohvalno, a njegova uža režijska vještina odavno neosporna, kao i vizualna raskoš i dinamičnost njegovih filmova (i “Milijunaša”), oni na kraju ipak nekako češće uspiju razočarati nego oduševiti, ostavljajući dojam da je za to najmanje kriv njihov režiser. “Milijunaš”, naravno, nije razočaranje, ali sasvim sigurno nije ni ekstaza filmskog okusa i mirisa, puno je više od svega toga pravi film na pravom mjestu u pravo vrijeme jer zapadnoj publici na početku ekonomske krize elegantno i pomalo slatkasto u oči prosipa groznu istinu o životu kakvim ga svakodnevno plaše, a pred kojim se dosad olako okretalo glavu. “Milijunaš” iz naslova je Jamal (Dev Patel), tinejdžer s okrutnih ulica Mumbaia, koji dođe jako daleko u indijskoj verziji kviza “Tko želi biti milijunaš”, što izazove sumnju, pa ga podvrgnu ne baš ugodnom ispitivanju u kojem doznajemo pozadinu njegova znanja. U “flashbackovima” pratimo priču o dva brata, Jamalu i Salimu, dva klinca bez roditelja koji se potucaju po slumovima i šumama, doživljavajući pritom puno grozota i tek poneku radost, a Boyle si je tu dao oduška u svojoj omiljenoj “akciji” – beskonačnom trčanju snimljenom iz svih mogućih kutova i rakursa. Zamislite najokrutniju moguću modernu verziju Olivera Twista, pomnožite je sa 20 milijuna rupija, ubacite nešto šećera, tek toliko za bollywoodsko finale, i dobit ćete solidan film koji dosta spretno kombinira ekstremno grubo s krajnje nježnim, ali je daleko od remek-djela kakvim ga je nekidan proglasila Akademija.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu