Kada zakoračite u prostoriju punu ljudi i kada se svi pogledi okrenu u vašem smjeru, pred vama su dvije opcije: prva, da zavladate prostorijom ili, druga, da prostorija zavlada vama. Karizma, stav ili nešto treće ono je što su imali Clark Gable i Sean Connery, nakon čijeg ulaska sve staje i oni postaju pravi gospodari situacije. Na vama je da to naučite.

Osobni treneri koji prate direktore velikih kompanija slažu se u jednome: među direktorima ima previše onih koji drže katastrofalne govore i jednostavno ne izgledaju kao direktori. “Previše direktora govore i odnose s medijima smatra najobičnijim prekidom rada. Međutim, te su aktivnosti ključ odnosa s kupcima i partnerima”, kaže Dian Griesel, osnivačica Investor Relations Group iz New Yorka, kompanije koja pomaže malim tvrtkama da nađu velike institucionalne investitore. Odvjetnik Richard Levick specijalizirao se za savjete u političkim debatama, a njegova tvrtka Strategic Communications savjetovala je vodeće političare i demokratske i republikanske stranke. Ni Levickovo iskustvo nije ništa bolje: “Savjetujem govornike u mnogim zemljama svijeta pa sam tako vidio na stotine govora. Ne biste vjerovali koliko ima katastrofalno loših prezentacija. Ti ljudi jednostavno ne razmišljaju”, objašnjava Levick. Zbog svega toga Levick kao prvi korak naglašava razmišljanje i planiranje govora, intervjua ili obraćanja upravnom odboru. Oblačenje finog odijela, kako voli reći Levick, neće od govornika stvoriti pravoga vođu, ali loša komunikacija bez sumnje može pokopati cijelu kompaniju. Osobni treneri imaju različite pristupe, ali još jedno razmišljanje im je zajedničko. Osnove su vrlo jednostavne. Kompanija može imati vrhunski proizvod i vrhunsku tehnologiju koja zahtijeva golema ulaganja, no za “direktorski govor” treba samo slijediti nekoliko jednostavnih savjeta. Pa kako dakle zvučati kao direktor? Prije svega potrebno je mnogo vježbe. Govori, prezentacije, pa i intervjui moraju se uvježbavati u raznim situacijama: pred ogledalom, pred bračnim partnerom, kolegom, prijateljem, bakom… Druge osobe su važne da se vježba ne bi pretvorila u puko memoriranje riječi, nego da bi se naučilo odgovarati na reakcije publike. Naravno, od tih osoba valja zatražiti da budu brutalno iskrene. Jedan od dragocjenih savjeta je – pričajte dubljim glasom. Činjenica je da ne može svatko zvučati kao Sean Connery, no kontrola glasa vrlo je bitna. U stresnim situacijama naš glas se povisi, a kada se to dogodi za vrijeme prezentacije, tada smo ušli u probleme. Problem glasa zapisan je u genima: što je glas viši, osoba je manje vjerodostojna. Dublji glas odaje sigurnost, pa se njime može i potpuno zamaskirati nepoznavanje materije o kojoj se govori. Za svaku činjenicu koju želite naglasiti izvucite primjer iz poslovanja ili jednostavno izmislite priču. Priča ili anegdota stvorit će bolju vezu, a time i veće povjerenje u govornika. Dok smišljate tu priču ili govor, jednostavne izraze pretvarajte u slike. Zaboravite izraz “veliko”, recite “to je veličine Mount Everesta”. Nemojte gomilati riječi već se potrudite svaku poruku pretvoriti u jednostavnu sliku ili broj.