Vlada Federacije BiH usvojila je plan i program privatizacije za 2009. godinu, koji je sastavila federalna privatizacijska agencija. Tim je dokumentom predviđena privatizacija 18 velikih kompanija u kojima država ima većinske ili manjinske udijele.

Već iz uvoda dokumenta jasno je kako je usvojen pod pritiskom stranaca. U obrazloženju se navodi da je međunarodna zajednica, u programu integriranja BiH u EU, kao kratkoročan prioritet iz europskog partnerstva, koji treba biti realiziran do veljače 2010. godine, nametnula obvezu FBiH da treba “ubrzati proces privatizacije radi prijenosa 5 – 10 posto kapitala u javnom vlasništvu na privatan sektor, s tim da FBiH treba težiti gornjem limitu”. To, pojašnjava se, znači da u FBiH u roku od godine dana treba privatizirati jednu milijardu KM državnoga kapitala. U usvojenom dokumentu također se navodi da EU od Federacije BiH zahtijeva da do veljače 2010. godine “završi program privatizacije i likvidira preostala poduzeća u državnom vlasništvu koja posluju s gubitkom, a ne mogu biti prodana”. Kao limitirajući faktori provedbe tog programa ističu se nepovoljna makroekonomska i politička situacija u BiH, globalna financijska kriza, činjenica da Parlament FBiH još nije usvojio politiku privatizacije državnoga kapitala u FBiH, golemi gubici kompanija u javno-privatnom vlasništvu, pri čemu je vrijednost državnoga kapitala smanjena za čak tri milijarde maraka. U programu je navedeno 11 kompanija koje se planira privatizirati natječajem ili izravnom nagodbom. To su mostarske tvrtke Aluminij i HT Mostar, sarajevske kompanije Hidrogradnja, Energoinvest, BH Telecom, Šipad export-import, Unis – Udružena metalna industrija, velikokladuški Agrokomerc, Remontni zavod Travnik, hotel Zenit-Bro, Neum te tvornica ambalaže Cazin. Za okončanje privatizacije mostarskog Aluminija navodi se kako je moguće da Vlada donese odluku i potpiše ugovor s prvorangiranim ponuđačem, ali i da dođe do obnove privatizacijskog postupka. Napominje se da je prethodna prodaja izravnom nagodbom 67% državnoga kapitala u Hidrogradnji i Energoinvestu poništena te da se proces pripreme i prodaje državnoga kapitala u tim kompanijama mora okončati do kraja godine. Privatizacija BH Telecoma bit će izvršena kombiniranjem različitih metoda. Natječajem bi se prodalo 50% državnoga kapitala, 15% preko burze, dok bi 25% + 1 (zlatna dionica) ostalo u vlasništvu FBiH. U HT Mostar, u kojem FBiH ima udio od 51,5%, a T-HT Zagreb 39,6%, prodalo bi se putem natječaja 25% državnoga kapitala, s tim da bi FBiH i u ovoj kompaniji zadržala 25% + 1 dionicu. Od ukupno 67% državnoga kapitala u Šipad export-importu i Unisu 51 posto prodao bi se natječajem, a 16 posto preko burze. U četiri kompanije u kojima je država manjinski vlasnik FBiH svoje dionice planira prodati preko burze. To su Sarajevo osiguranje, u kojem država ima udio od 45%, Energopterol u kojem je, nakon što je tu tvrtku dokapitalizirao konzorcij Ina-Mol, ostalo 22, 12% državnoga kapitala, Bosnalijek u kojem FBiH ima 19,9% dionica, s tim da bi se preko burze prodalo 10 posto dionica te Tvornica duhana Sarajevo u kojoj je udio FBiH 39, 9 posto.

Činjenice

Odluka o Aluminiju
Status privatizacijskih aktivnosti mostarskog Aluminija ukazuju da odluka vlade FBiH neće biti donesena do drugog tromjesečja ove godine. Ako odluka bude donesena do krajnjeg roka predviđenog aneksom 5, preostale privatizacijske aktivnosti mogle bi biti okončane do kraja prvog polugodišta 2009., navodi se u programu privatizacije APF.