“Mi novce njima dajemo, a onda nam ih oni posuđuju uz skupe kamate”, izjavio je ministar financija Ivan Šuker nakon sjednice Vlade, pokušavajući zajedno s premijerom Ivom Sanaderom i potpredsjednikom Damirom Polančecom, objasniti razloge zašto Vlada ide u reformu mirovinskog sustava.

Time je samo potvrdio ono što se željelo opovrgnuti – da se u reformu sustava ide i zbog proračunskih razloga. Mirovinci su, poručili su Šuker i Polančec, 73 posto prikupljene imovine osiguranika, odnosno 15,8 milijardi kuna plasirali u državne obveznice, pri čemu je državu trošak takvog financiranja koštao više od 900 milijuna kuna. Barem 2,6 milijardi kuna bio je, kako pokazuju njihove računice, trošak rada mirovinskih fondova kroz naknade fondovima i plaćanje troškova rada Regosa u tom razdoblju. Pritom su, iznio je Šuker, od 2002. do sada mirovinski fondovi prikupili 22,1 milijardi kuna imovine da bi ona na dan 31.12 2008. iznosila 22,6 milijardi kuna. “Iz toga se vidi koliko je mali prinos fondova. Pitanje je kakvi bi bili rezultati da smo mi ubirali taj novac, pokušao je poentirati Šuker, sugerirajući da bi država da je bila u mogućnosti, puno bolje upravljala tom imovinom. Prema računici Vlade, uz prosječnu godišnju kamatnu stopu na tržištu, na godišnji priljev od 4,5 milijardi kuna dobili bi 285 milijuna kuna kamata, a za isplatu mirovina morali bi se zaduživati manje nego što su to dosada morali – preko 15 milijardi kuna. ”Država sigurno ne bi izgubila tri milijarde kuna koliko su izgubili fondovi i osiguranici u 2008.”, poručio je premijer, optužujući tako indirektno fondove za loše gospodarenje. Polančec je taj dojam podebljao računicom da su fondovi, s obzirom na imovinu koju su prikupili, uspjeli ostvariti kamatnu stopu od 0,25 posto na godišnjoj razini, dakle, praktički je obezvrijediti.

Čini se, pritom, da je državu najviše zaboljelo to što su joj mirovinci trezorske zapise upisali uz kamatu od 7,9 posto. Još jedan od argumenata zbog kojih Vlada želi reformu sustava je, kako su objasnili ministri, i činjenica da 130.000 umirovljenika koji su pri startu reforme imali opciju birati hoće li ostati samo u prvome stupu ili ići i u drugi, u perspektivi ima od 30 do 40 posto manju mirovinu nego oni koji su ostali samo u prvome stupu. Pri tome, međutim, Vladini dužnosnici nisu objasnili zašto se u rješavanje toga problema nisu upustili ranije, a ne u kriznoj godini. Taj je problem postojao i u vrijeme kada su mirovinski fondovi bili poluga za uspješnu provedbu Vladinih inicijalnih javnih ponuda dionica Ine i HT-a. Vlada svojim prvim istupima vezanim uz projekt reforme samo pojačava dojam kako obvezni drugi stup svakako želi pretvoriti u dobrovoljni. Sanader je jučer još jednom ponovio da je očito da je drugi stup promašaj i da se ide u izmjene kako se ne bi stvorile nove traume budućih umirovljenika. Zasad su ih, međutim, osjetili postojeći ulagačima na burzi, jer se procjenjuje da je zbog jučerašnjeg pada buze imovina mirovinaca smanjena za dodatnih 200-tinjak milijuna kuna. Šuker i Sanader, međutim, tu ne vide svoju krivnju i tvrde da Crobex u četvrtak nije pao zbog najave reforme. Štoviše, Šuker je ustvrdio da su mu pojedini nezavisni analitičari čestitali na potezu. Takva reakcija tvrde “drugi” analitičari i poznavatelji prilika, ne treba čuditi jer je sama ideja promjena polazi od potpuno pogrešne fiksacije članova Vlade da je imovina u fondovima zapravo državna, a ne od osiguranika. Država, kažu, nema nikakvog načina jamčiti da će biti u mogućnosti isplaćivati mirovine.

Burza suzdržana

Zagrebačka burza vrlo je suzdržano dočekala najavu promjena u mirovinskom osiguranju. “Komentirati reviziju drugog stupa još je prerano dok ne vidimo konačni prijedlog. Ako se osiguranicima daje pravo da prebace svoju ušteđevinu u prvi stup dobro rješenje bilo bi da se drugom stupu dodijele sve pogodnosti koje imaju građani koji uplaćuju u 3 stup. Da mogu raspolagati imovinom i njome se služiti na moderan način, poput recimo police životnog osiguranja, kazao je Roberto Motušić, direktor ZSE. Na burzi nisu mogli odgovoriti koliki promet ostvaruju svi mirovinski fondovi i koliki je to postotak od ukupnog prometa. Mirovinski fondovi, kazao je Motušić, nisu direktni trgovci na Burzi.