Clint Eastwood će u svibnju navršiti 79 godina, što je činjenica koja očito više fascinira druge nego njega samog. Naime, i dalje izbacuje barem jedan film godišnje (ili svake druge godine po dva, kao 2006. i lani), a “Zamjena” i “Gran Torino” su, koji uskoro dolazi u naša kina nakon što je iznenađujuće poharao američka (120 milijuna dolara za sada), sedmi i osmi film od početka milenija.
Prije dvije godine je tako jedan za drugim izbacio “Zastave naših otaca” i “Pisma s Iwo Jime”, i tu je rezon bio snimanje dva filma o jednom događaju na istom setu, no “Gran Torino” i “Zamjena” dvije su potpuno različite stvari, a potonja je čak i produkcijsko-scenografski prilično zahtjevna. Eastwood je, dakle, autor u naponu snage, kreativne, ali čini se i fizičke, pa bismo krajem godine trebali gledati i biografsku dramu o Nelsonu Mandeli s Morganom Fremanom “The Human Factor”. “Zamjena” je snimljena prema istinitom događaju s kraja dvadesetih godina prošlog stoljeća, a riječ je o samohranoj majci Christine Collins (sasvim uvjerljiva, za Oscara nominirana Angelina Jolie), koja ima pristojan posao i sređen život u ubrzano rastućem Los Angelesu, no onda joj nestane 9-godišnji jedinac. Nakon nekoliko mjeseci policija ga pronađe, ali Christine tvrdi da to nije njetin sin, a kako je policija tada u Los Angelesu bila korumpirana (kao što znamo iz “LA povjerljivo” i ostalih romana Jamesa Ellroya) i zbog toga pod velikim pritiskom javnosti i medija (koji su i tada očito imali golem utjecaj), u želji da slučaj nestane Christine prvo uvjeravaju da je to njezin sin, a zatim je strpaju na psihijatriju. U tom su trenutku stvari tako mračne i beznadne da čovjek poželi da na scenu upadne aktualni kalifornijski guverner u svom najžešćem Terminator/Commando izdanju i rastjera bagru, ali spas ipak stiže iz jednog sasvim drugog, neočekivanog smjera – od bijesnog radijskog propovjednika Briegleba (Malkovich), žestokog borca protiv korupcije u policiji i gradskoj vlasti. I tu nailazimo na problem – sve je crno-bijelo: s jedne strane grozni negativci (a poslije i još jedan, najgori od svih), a s druge beskompromisni, kao suza čisti pozitivci (osim majke koja se ne predaje, velečasnog i njegovih ljudi i odvjetnik pravednik), a sive zone i nijansi nigdje. To je svijet sličniji Eastwoodovu romantičnom, jednodimenzionalnom prljavom Harryju nego autorovoj razvijenoj, aktualnoj fazi, ali poruka je zato jasno odaslana: koliko god se vlastodršci osilili, pravda i demokracija će kad-tad prevladati. Toliko od Eastwooda, nekadašnjeg umjerenog republikanca u godini velikih promjena. Svašta će se tu do kraja još dogoditi, a Eastwood suvereno, iako mrvicu presporo, film privodi kraju, zadržavajući zavidan nivo mučnine, gorčine, ali i napetosti, u djelu dostojnom velikog autora.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu