Dok se u javnosti iščekuje što će Vlada na temelju preporuka Ekonomskog instituta ponuditi kao odgovor na recesiju, u Ministarstvu gospodarstva priprema se konačan prijedlog energetske strategije koju će Vlada uskoro usvojiti. Potpredsjednik Vlade Damir Polančec objašnjava što donosi taj dokument te najavljuje poteze koji će mu, kako tvrdi, obilježiti mandat ministra.
– Intenzivno smo radili na pripremi strategije koja nudi mnogo novih rješenja i iskoraka. Najveći je otvaranje prostora za investicije privatnoga kapitala, ponajprije u proizvodne kapacitete za proizvodnju električne energije. Za provedbu strategije trebat će više od 10 milijardi eura, a za investicije u elektroenergetskom sektoru 4,5 milijardi eura. Cilj nam je da privatni kapital ili izravnim ulaganjima ili kroz “joint-venture” sudjeluje u tim projektima.

No posljednja događanja sugeriraju da se događa upravo suprotan trend – umjesto privatnog sektora država preuzima palicu – kompletan plinski biznis, a pokreće i velik investicijski ciklus u Janafu. Privatnog kapitala nema na vidiku.
Možda se to tako čini u ovom trenutku. Došlo je vrijeme kad uloga države u energetskom sektoru postaje sve dominantnija, ali to ne znači da svoje mjesto neće naći privatni kapital. Drugi velik iskorak koji strategija nudi je otvaranje mogućnosti rasprave o eventualnoj gradnji nuklearne elektrane. Život nije stao i moramo razmišljati o osiguranju najvažnijeg cilja – što je moguće većoj energetskoj neovisnosti, sigurnosti opskrbe i konkurentnosti energetskog sustava.

Ponovno spominjete nuklearku. Znači li to da će se u “bijeloj knjizi”, odnosno konačnoj verziji energetske strategije ipak naći opcija njezine gradnje?
Kao koordinatori izrade strategije pripremili smo završni dokument, koji ćemo uskoro predložiti Vladi i u toj “bijeloj knjizi” sugeriramo mogućnost eventualne gradnje nuklearne elektrane u razdoblju između 2020. i 2030. godine te predlažemo nastavak pripremnih aktivnosti koje se u svakoj zemlji trebaju odraditi do trenutka donošenja konačne odluke o gradnji nuklearne elektrane. U dokumentu će stajati da otvaramo mogućnost njezine eventualne gradnje i počinjemo s pripremnim raspravama i aktivnostima.

Znači li to da se omekšao stav HDZ-a prema gradnji nuklearke? Je li na to utjecala plinska kriza?
Politički stav HDZ-a na temelju kojega je i dana konačna preporuka Vladi bio je scenarij gradnje dvije termoelektrane na ugljen i jedne na plin. S tim scenarijem i idemo. Treba započeti s aktivnostima koje je nužno odraditi do konačnog dogovora o tome hoćemo li graditi nuklearku ili ne. Ako s tim ne bismo danas započeli, eventualna gradnja nuklearke ne bi bila realna prije 2030. Zbog toga predlažemo takav scenarij uz obavljanje pripremnih aktivnosti prije donošenja konačne odluke o gradnji nuklearne elektrane.

Podrazumijevaju li te “pripremne aktivnosti” i definiranje lokacije za gradnju nuklearke? Hoće li lokacija biti predložena u strategiji?
Kada govorimo o aktivnostima koje se moraju odraditi do konačne odluke, jedna od njih je i analiza postojećih lokacija. Ali ću preduhitriti vaše sljedeće pitanje i reći da ovo nije pravi trenutak za razgovor o lokaciji iako je jasno da potencijalnih lokacija nema previše. Osim tih pitanja daleke budućnosti, o energetskoj neovisnosti i stabilnost opskrbe moramo promišljati i za danas. Već puno toga napravili smo tijekom 2008. godine, kada smo započeli pregovore s Molom, a završili ih novim dioničarskim ugovorom kojeg smatram dobro ispregovaranim i izbalansiranim jer je svaka strana tim ugovorom postigla neki od svojih ciljeva. Jedan od ciljeva MOL-a bio je promijeniti način upravljanja Inom i konsolidiranje kompanije što je omogućeno činjenicom da će imati većinu u Nadzornom odboru. Mi smo, s druge strane, postigli nekoliko strateških ciljeva – produžili smo lock-up razdoblje u kojem MOL ne može samostalno raspolagati dionicama Ine, ugradili smo obvezu MOL-a da nakon isteka dvogodišnjeg lock-up razdoblja u slučaju odluke o prodaji svog udjela u Ini Vladi osigura mogućnost prvokupa, te pravo Vlade na reotkup MOL-ova udjela u slučaju neprijateljskog preuzimanja MOL-a. Postoje i druge stvari koje su za nas bile “ekstremno” važne. Prije svega biti u mogućnosti strateški upravljati plinskim biznisom. Uspjeli smo ispregovarati otkup dva poduzeća od Ine, najprije podzemnog skladišta, a potom dogovoriti uvjete za nastavak pregovora oko kupnje trading kompanije.

Pod kojim uvjetima trading kompanija izlazi iz Ine?
Ta kompanija će imati ugovornu obvezu otkupa plina od Ine kao proizvođača, a preuzet će od Ine i ulogu ugovaratelja uvoza plina iz Rusije. U prvo vrijeme neće joj biti lako i jednostavno poslovati jer je taj segment poslovanja Ine u gubicima. Iz takvog stanja će izaći tek kad cijena plina bude tržišna, a to se po zakonima mora dogoditi do 2012. godine. Rezultati plinskog biznisa, međutim nisu bili razlog za njegovo izdvajanje iz Ine. Da je Ina ostala nositelj ugovora s Gazpromom, njezin motiv ne bi bio postići nižu cijenu plina u pregovorima o nabavi plina jer bi u budućnosti po istoj cijeni po kojoj plin nabavlja od Gazproma prodavala i svoj plin. Stoga je ta situacija jedan od najvažnijih argumenata zašto taj segment poslovanja mora doći u ruke države. Što se tiče plina kojeg Ina proizvodi, dogovorili smo da će cijena po kojoj će ga prodavati trading kompaniji rasti slijedećih nekoliko godina, ali će uvijek postojati razlika u odnosu na plin iz uvoza.

Koliki će taj diskont biti?
To će apsolutno biti daleko povoljnija cijena od tržišne, a definirat će se prema formuli koju ćemo ugraditi u budući ugovor. Za 2009. godinu ona ostaje 1,32 kune po prostornom metru, a nakon toga će godišnje rasti za dvadesetak posto. Osim toga važno nam je da smo u pregovorima s MOL-om skratili rokove za gradnju spoja hrvatskog plinovodnog sustava s mađarskim tako da je sadašnji plan završetka gradnje tog spoja kraj 2010. godine, a ne 2011. Taj dogovor verificirat ćemo posebnim dokumentom na sljedećoj zajedničkoj sjednici hrvatske i mađarske Vlade, vjerojatno u ožujku.

To sve ne rješava pitanje ovisnosti o ruskom plinu.
Naravno. Zato smo, uvidjevši mogućnosti da osiguramo još jedan pravac na tzv. jadransko-jonskoj trasi preprojektirali plinovod od Bosiljeva prema Splitu. Povećali smo mu kapacitet i gradit ćemo ga do Dubrovnika, a onda kroz Crnu Goru do Albanije kako bi ga priključili na jadransko-jonsku trasu koja plin iz jadransko-jonske regije i Azerbajdžana dovodi u Albaniju, a potom podmorskim plinovodom prema Italiji. Na ta način bismo smanjili, kao i kroz LNG terminal, ovisnost o ruskom plinu. Kad govorimo o ovisnosti, pokazalo se da u svakoj krizi postoji i šansa. Tako nam je i ova kriza pokazala da ne smijemo biti oslonjeni na samo jednog dobavljača. Stoga smo uspostavili kontakte i usuglašavamo termin susreta u Alžiru s njihovom plinskom kompanijom koja bi nam mogla postati drugi stalni opskrbljivač plinom. Tehnički bi to bilo izvedeno na način da se alžirski plin dovodi na jug Sicilije, ustupi se ENI-ju, a potom nam ENI ustupi plin iz zajedničkih sjeverno-jadranskih nalazišta po modelu koji smo rabili tijekom interventnog uvoza.

Poduzetništvo

Zašto knjigovođa ne može pripremiti kreditni zahtjev umjesto vas? – Knjigovođa nije vaš CFO!

Od unutarnjeg i vanjskog uređenja do montažnih kuća i pametnih rješenja

Ambienta 2026: Mjesto na kojem počinje svaki dobar prostor

Može li Plinacro, kao nositelj aktivnosti, s obzirom na svoje prihode, izdržati te investicije?
Jadransko-jonski plinovod gradi međunarodni konzorcij predvođen švicarskom tvrtkom EGL, a što se tiče Plinacro-a on investicije realizira kreditima dobivenim od Europske investicijske banke (EIB), a kredit vraća iz svojih standardnih prihoda za transport plina, prema tarifi koju je utvrdila Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA). Iz tih sredstava financirat će i gradnju i vraćati kredit koji će dobiti za otkup skladišta.

Hoće li se uz EIB u kredit za Okole uključiti i neka domaća banka?
To ćemo tek vidjeti, jer se još vode pregovori.

Najava novih investicija u Janaf i gradnja reverzibilnog pravca na dionici Sisak-Omišalj vratila je na dnevni red i projekt Družba Adria.
U energetskoj strategiji još smo jednom otvorili pitanje opravdanosti Družbe Adrije, a to će biti i jedna od tema međuministarske konferencije u Moskvi na kojoj ću biti voditelj hrvatske delegacije. Dakle, na ruskoj strani će biti da nam kaže je li im to kao projekt još uvijek interesantno i ima li smisla otvarati razgovore o tome.

Vladi se zamjera da je zanemarila odnose s Rusijom unatoč njezinoj energetskoj ulozi, te činjenici da uskoro ističe dugoročni ugovor s Gazpromom. Hoćete li tijekom boravka u Moskvi pokušati vezati razgovore o Družba Adriji i plinskom ugovoru. Može li se to uopće?
Prije svega želimo postati punopravna članica Europske unije i u skladu s tim moramo pratiti energetsku strategiju Unije. No, danas i cijela Europa također ovisi o Rusiji i njezinim energetskim kompanijama. Bez suradnje s njima se ne može i ne treba. Od toga ne treba bježati. Upravo suprotno. Zato nema razloga da ne sudjelujemo u energetskoj strategiji Unije i istodobno surađujemo s ruskim kompanijama, kako s Gazpromom, tako i Družbom, a možda i nekim drugima. Značajan dio razgovora u Moskvi posvetit ćemo strateškom ugovoru o nabavi dodatnih količina plina, Družba Adriji, a eventualno i sudjelovanju u gradnji Južnog toka, odnosno o tome vidi li Rusija u toj priči Hrvatsku.

Želimo li sudjelovati u Južnom toku?
U ovoj fazi želimo vidjeti njegove moguće trase gradnje, a onda vidjeti možemo li i želimo li u tome sudjelovati.

Strategija

Čini se da Janaf dobiva ulogu strateške naftne kompanije koju je dosad držala Ina?
Obje tvrtke su strateške, a ako je riječ o “kolanju nafte” onda je značaj Janafa dugoročno veći. Riječ je o izuzetno zdravoj, strateški važnoj kompaniji koja se nalazi pred velikim ulagačkim ciklusom koji ćemo poduprijeti dokapitalizacijom. Država će to učiniti imovinom Ministarstva obrane koja će poslužiti za skladištenje nafte i derivata jer do 2012. godine moramo doći u situaciju da svakog trenutka imamo zalihe u visini tromjesečne prosječne potrošnje, a Hrvatska agencija za obvezne zalihe nafte i naftnih derivata (Handa) će to učiniti gotovinom. Vjerujem da će nakon modernizacije i izgradnje skladišta Janaf biti spreman i za organiziranje regionalnog spot tržišta naftom i derivatima . Ja vjerujem da je to vrlo realna opcija zahvaljujući novim investicijama i položaju kompanije.

INA i MOL

Bez nacionalnih kvota Spomenuli ste da je u definiranju novog dioničkog ugovora jedan od ciljeva Mola bio promijeniti upravljanje Inom. Znači li to da je Mol zainteresiran i za preuzimanje kontrole nad određenim sektorima?
Novitet koji smo dogovorili u upravljanju, a koji bi trebao podići efikasnost je izvršni menadžment kao poseban tim stručnih ljudi koji se bira konsenzusom članova uprave. Još vodimo pregovore o najboljim kandidatima, pri čemu smo definirali tko bi trebao biti predsjednik takvog odbora direktora. No, o imenima još ne želim govoriti. Vjerujem da će kompetentnost ljudi na toj razini podići kvalitetu upravljanja.

Ne možete reći da će biti nevažno koja će strana dobiti određene sektor.
Nismo dogovarali kvote za hrvatsku, odnosno mađarsku stranu. To će biti profesionalci koje će konsenzusom izabrati uprava, a koji će biti raspoređeni po različitim područjima.

Hoće li onda određeni članovi uprave biti nadležni za određene segmente poslovanja?
Članovi uprave trebaju razmišljati o strateškom upravljanju tvrtkom, a izvršni o pojedinim područjima.