Svakodnevno iskustvo pokazuje da globalizacija, koja se prije svega očituje u povećanoj raspoloživosti uvoza iz zemalja u razvoju gdje je jeftin rad, može biti glavni uzrok nedavnih nepovoljnih ekonomskih uvjeta razvijenih zemalja.

To je vodilo do općeg dojma da su trgovinska liberalizacija i povećani priljev izravnih stranih ulaganja u zemlje u razvoju zajedno s poboljšanjima u prijevozu i komunikacijama dovele do toga da su robe koje su prije radili radnici nižeg obrazovanja u industrijskim zemljama danas sve više uvoze iz zemalja trećeg svijeta gdje je rad jeftin. Na taj bi način globalizacija mogla biti izravna prijetnja koja uvjetuje povećanje siromaštva i ekonomske nejednakosti. Glede socijalnog utjecaja globalizacije njezini zastupnici tvrde da taj proces donosi besplatne i opće koristi: omogućava gospodarski razvoj, smanjuje siromaštvo i dohodovnu nejednakost te pospješuje dugotrajnu demokratizaciju i političku stabilnost.

Složeni pojmovi
Protivnici izjednačavaju globalizaciju sa socijalnim i ekološkim uništavanjem, porastom siromaštva i nejednakosti kao i uništavanje postojećeg socijalnog tkiva. Rasprava je zamagljena nepostojanjem terminološke i konceptualne jasnoće te često nedovoljno promišljenim ocjenama povezanosti globalizacije i siromaštva. Unatoč često korištenom pojmu i intenzivnoj raspravi o njemu ne postoji točna ili opće prihvaćena definicija globalizacije. Prema Svjetskoj banci “globalizacija se može sažeti u globalno kretanje roba, usluga i kapitala, ali i informacija, ideja i ljudi”. Međunarodni monetarni fond navodi da se globalizacija “odnosi na povećanu integraciju gospodarstava u svijetu, posebice kroz trgovačke i financijske tijekove. Termin se ponekad također odnosi na kretanje ljudi (rada) i znanja (tehnologije) preko međunarodnih granica”. Ukratko, iako postoje različite definicije, sve sadržavaju dva najvažnija obilježja: integracije tržišta i lakše kretanje ljudi i informacija. Dva čimbenika imala su presudnu ulogu u ubrzavanju globalizacijskih procesa tijekom osamdesetih i devedesetih godina. Prvi je tehnološki napredak, a drugi promjena političkih uvjeta i uklanjanje barijerakoje su prije ograničavale razvoj domaćeg tržišta. Govoreći o siromaštvu potrebno je definirati tri različite mjere. Apsolutno siromaštvo mjeri udio osoba koje žive ispod određenog iznosa dohotka dnevno. Relativno siromaštvo utvrđuje se u odnosu prema nacionalnom životnom standardu jer se bez obzira na apsolutne potrebe ljudi mogu smatrati siromašnima ako je njihov standard znatno niži od standarda drugih osoba u promatranoj zemlji. Utjecaj globalnih financija u istraživanjima dijeli se i na proučavanje djelovanja raznovrsnih oblika izravnih stranih ulaganja i portfeljnih ulaganja. Znatan porast kratkotrajnih priljeva kapitala često se navodi kao presudna odrednica odgovorna za različite financijske krize tijekom devedesetih i slijedom toga društvene krize kojoj je u velikoj mjeri poništen znatan dio napretka ostvaren u prethodnim godinama. Podaci Svjetske banke pokazuju da je stopa siromaštva u svijetu pala sa 29,6% u 1990. na 23,2% u 1999. godini. Prema tim procjenama, a to su ipak samo procjene, apsolutan broj siromašnih tijekom promatranog razdoblja smanjio se za 123 milijuna ljudi ili 10 posto.

Pad siromaštva
Broj siromašnih u svijetu pao je prvi put u povijesti. Smanjivanje siromaštva u zemljama s niskim dohocima usko je povezano s porastom BDP-a u tim zemljama. Tako je ubrzan gospodarski rast zemalja s niskim dohocima vodio nezabilježenom smanjivanju siromaštva. Siromaštvo je najviše smanjeno u Indiji i Kini, dok je poraslo u supsaharnoj Africi i u mnogim tranzicijskim zemljama. Zemlje južne i istočne Azije u razdoblju nakon osamostaljenja slijedile su sličan obrazac u svojim razvojnim strategijama te su svoja gospodarstva kroz trgovinsku i financijsku liberalizaciju otvorile globalizaciji. Njihovo iskustvo s globalizacijom nije jednoznačno. Indija je ostvarila nezabilježen rast: smanjila je siromaštvo sa 43% na početku osamdesetih na 21% u 2000. godini. To jasno pokazuje da mjere gospodarske otvorenost mogu ostvariti snažniji gospodarski rad i smanjivanje siromaštva. Gospodarski rast potaknut ciljanim mjerama dobar je za siromašne kao što je dobar za cjelokupno gospodarstvo. Otvorenost prema međunarodnoj trgovini koristi siromašnima u jednakoj mjeri kao i cjelokupnom društvu. Vladavina zakona i fiskalna disciplina su drugi čimbenici koji su korisni siromašnima kao i svim građanima. To je uvjetovalo novu odlučnost u određivanju i provođenju posebno oblikovanih mjera za ublažavanje siromaštva. Zemlje sa snažnim ostvarenim rastom, provodeći odgovarajuće mjere, mogu očekivati trajnije uspjehe u ublažavanju siromaštva jer nedavna istraživanja američkih znanstvenika pokazuju da 1% veća stopa gospodarskog rasta znači barem podjednako smanjivanje stope siromaštva. Ako se provodi čvrsta politika smanjivanja siromaštva, na primjer dobro ciljanim socijalnim rashodima, tada je veća vjerojatnost da će pojačani gospodarski rast omogućiti snažnije smanjivanje siromaštva. To je jasna poruka kreatorima ekonomske politike da jasnije posvete pozornost ciljevima smanjivanja siromaštva.

Prilika i opasnost
Govoreći o globalizaciji i siromaštvu može se podsjetiti da iskustva od kraja osamdesetih zemalja koje su se uključile u svjetsko gospodarstvo pokazuju da sam proces nosi znatne koristi, doprinosi povećanju dohotka i smanjivanju siromaštva te omogućava nekim od najsiromašnijih država da počnu stizati bogatije zemlje. Globalizacija je prilika, ali i opasnost. Gubitnici zbog globalizacije su zemlje u razvoju koje nisu iskoristile mogućnost sudjelovanja u tom procesu. Drugim riječima, najveći propust protekla tri desetljeća nije u tome što je gospodarska integracija išla predaleko, nego što nije išla dovoljno daleko. Ako kritičari sada uvjere vlade u potrebu zatvaranja njihovih gospodarstava, time će uništiti najbolju nadu za dugotrajno smanjivanje siromaštva i u svijetu.

* Predrag Bejaković znanstveni je savjetnik pri Institutu za javne financije u Zagrebu

činjenice

Definicije
Iako većina akademskih i institucionalnih istraživanja zaključuje da globalizacija potiče gospodarski rast te da su ukupne koristi globalizacije veće od ukupnih troškova, čini se da je utjecaj globalizacije na siromaštvo znatno više kontroverzan. Utjecajni izvori, većinom studije međunarodnih institucija, zaključuju da globalizacija smanjuje siromaštvo. Ipak, mnogi pojedinačni istraživači su isticali da empirijske analize koje vode do tog zaključka imaju mnoge konceptualne pogreške. Ni globalizacija ni siromaštvo i nejednakost nisu jednoznačno definirani, posebice kada se te pojave tumače tako da obuhvate mnogobrojne ekonomske, socijalne, političke i kulturološke dimenzije, što dodatno komplicira raspravu o njihovu međuodnosu.

Potreba za korjenitom promjenom

Nakon energetskih šokova, tvrtke traže veću kontrolu nad troškovima

Tržište rada i obrazovanje

Karijera više ne počinje nakon diplome