Iako se prije kraja prošloga tjedna podgrijavala nada u uspjeh, u prvome krugu Ingrine dokapitalizacije upisano je manje od dva posto od ukupno 3,750.000 novih dionica ponuđenih investitorima. Iako još slijedi drugi krug upisa, Ingrin je pokušaj prikupljanja 150 milijuna kuna novoga kapitala u prvom valu doživio potpuni fijasko jer su veliki institucionalni investitori, odnosno mirovinski fondovi, jednostavno ignorirali ponudu.

Ulagačka pozicija
Iz krugova bliskih Ingrinoj transakciji nudi se cijela lepeza razloga za fijasko dokapitalizacije koja je kulminira s ocjenama da je čak bilo i političkih pritisaka na ulagače da se ogluše na ponudu te da su oni ojačali upravo krajem prošlog tjedna što je, navodno, u samoj završnici procesa dovelo do povlačenja već iskazanih zabilježbi nekih investitora. S druge strane, međutim, među mirovinskim fondovima se doznaje da neki od njih nisu ni imali interes za sudjelovanjem u dokapitalizaciji, i to primarno zbog vlastite ulagačke politike. Kako se moglo čuti, jednostavno ne žele dodatno povećavati izloženost u hrvatskim dionicama, a ako se na to i odluče, kupuju izrazito nisko rizične dionice te one koje su visokolikvidne. Iako je Ingra, procjenjuju, tvrtka s dobrim projektima osobito u inozemstvu, ona je ipak dio građevinskog sektora koji u ovom trenutku nosi povećani ulagački rizik. Istodobno, svi investitori navode kako ni cijena upisa od osamdeset kuna koja je za gotovo desetak posto veća od tržišne cijene dionice nikako nije mogla biti stimulativna za sudjelovanje u dokapitalizaciji te da im se, da odluče dokupljivati Ingru, to više isplati raditi kupnjom na tržištu. Kompanija je pak svoju cijenu upisa formirala na temelju kretanja tržišne cijene posljednjih mjeseci prošle i ove godine, i ona je oko 30 posto niža od prosjeka cijene u posljednja tri mjeseca (prosjek je bio oko 104 kune), a s obzirom na to kako je na tržištu dočekana vijest da kreće u novo prikupljanje kapitala, teško da se mogla nadati ovakvom ishodu. Upravo suprotno, Igor Oppenheim, predsjednik Ingrine Uprave, očekivao je dobar interes i smatrao je da je sada dobro vrijeme za izdavanje novih dionica. Zbog takve procjene se i kretalo u pokušaj dokapitalizacije.

Novi projekti
Dok u Ingri ne žele (i ne smiju) komentirati veliki podbačaj u prvom krugu, može se pretpostaviti da im zbog toga nije svejedno pogotovo ako se zna da su se u formiranju cijene i odluci o realizaciji dokapitalizacije vodili logikom da dnevna cijena vjerojatno neće biti parametar za odluku o novoj kupnji te da su u svojim kalkulacijama računali na ulagače kojima je ponuda zanimljiva jer je prilika za stjecanje znatnijih udjela u kompaniji. Kapital je Ingri potreban za nove projekte, uključujući trgovački centar na Laništu (otkup Trigranitova udjela) te ulaganje u turističke projekte na Jadranu u području Dubrovnika. Neslužbeno se, međutim, doznaje da eventualni potpuni neuspjeh dokapitalizacije neće u pitanje dovesti realizaciju tih projekata jer je kompanija, navodno, osigurala rezervnu opciju – otvorenu veliku financijsku polugu neke od banaka izvan Hrvatske.