U poslovnoj zajednici ponovno je oživljena ideja stvaranja konzorcija ili čak holdinga s osnovnim zadatkom realizacije zanimljivih akvizicija izvan hrvatskih granica kako bi se na taj način osiguralo strateško jačanje tog proizvodnog sektora u regiji i potaknuo izvoz.

Inicijatori i nositelji ideje su Podravka, Kraš i Franck, a da nije riječ samo o načelnom lamentiranju, govori i činjenica da za potencijalno udruživanje u ovome trenutku postoji konkretan povod – očekivana prodaja slovenske Droge Kolinske koja ima portfelj u kojem svaka od spomenutih hrvatskih kompanija pronalazi nešto za sebe – Franck Droginu lepezu kava (Bar Caffe i Grand Caffe), Podravka Argetu i Coctu, a Kraš konditora Soko Štark. U sve tri kompanije neslužbeno potvrđuju postojanje inicijative, a kako se saznaje, u ovoj fazi razrade modela inicijativu vodi Zdravko Šestak, predsjednik Uprave Podravke. S projektom je upoznat i Damir Polančec. potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva, koji bi mu trebao osigurati i prijeko potrebnu državnu podršku. “Ako dođe do osnivanja takvog konzorcija, on će imati našu punu podršku kao i slični projekti svih drugih hrvatskih kompanija u inozemstvu”, jasan je potpredsjednik Vlade. Što se ove konkretne ideje tiče, među njezinim inicijatorima se doznaje da se računa ne samo s načelnom podrškom, nego i s državnim sudjelovanjem u modelu jer, kako kažu, riječ je o projektu jačanja nacionalnih interesa. Zato je otvoren i drugim tvrtkama, a svakako bi u njega trebalo uključiti i Hrvatsku banku za obnovu i razvitak, Hrvatsku poštansku banku, pa i Croatia osiguranje. Iako konture modela još nisu stavljene na papir, ideja počiva na vlasničkom udruživanju unutar posebne tvrtke u kojoj bi i država imala svoj udio, možda čak i većinski. Naime, kompanijama je jako važno da se prilikom formiranja zajedničkog društva pronađe “osigurač” koji bi priječio da osnivači iz njega izlaze “kad se sjete ili kad prevladaju njihovi parcijalni interesi”, a neki smatraju da bi taj osigurač mogao biti upravo državni udio u vlasništvu. Istodobno je to, smatraju, konkretna podrška izvozu. U tvrtkama računaju da bi uz domaće financijske institucije jedno takvo holding društvo (konzorcij) svakako bilo financijski puno potentnije i zanimljivije kreditorima nego svaka tvrtka pojedinačno.

“To je iznimno važno u trenutku kad se na tržištu ne može računati s obilatim kreditinim porcijama, pa čak ni kad se bankama dokaže da su akvizicije strateški posve opravdane. Ipak, sad kad su sve investicije pristupačnije nego što su bile prije godinu dana i kada će se zbog problema, bilo tvrtki, bilo vlasnika, puno toga naći na prodaju, valja pokušati iskoristiti priliku i doći do nekih zalogaja koje smo prije propustili”, smatra jedan sugovornik. To bi, primjerice, značilo da bi se očekivanih oko 350-400 milijuna eura koliko bi se u “normalnim vremenima” moglo tražiti za Drogu Kolinsku (promet joj je oko 300 milijuna eura, a EBITDA malo manje od 40 milijuna eura) sada spustilo na razine koje zajedničkoj tvrtki ne bi bio problem financirati. Konzultant Željko Perić smatra da bi u sljedećem razdoblju na svoje trebale doći hrabre kompanije s jakom bilancom.Takve bi tvrtke za akvizicije mogle angažirati dio vlastite gotovine u kombinaciji s bankarskim dugom jer su im na pladnju neke mete za koje u budućnosti sigurno neće biti prilike. Banke će takve pratiti, ali s ograničenim iznosima, pa će biti nužno raditi sindicirane kredite. “No treba biti oprezan i razlikovati dvije vrste prilika za preuzimanja koje se nude. Prva grupa su preuzimanja koja se nude zbog činjenice da su vlasnici upali u probleme pa na brzinu moraju prodavati kompanije iz svoga portfelja – tu je primjer upravo Istrabenz koji prodaje DK, a druga grupa su prilike za akviziciju tvrtki koje su same upale u probleme zbog prezaduženosti u uvjetima pada rezultata. Prilike iz prve skupine su puno bolje jer je riječ o zdravim kompanijama s bolesnim vlasnicima koji ih prodaju pod pritiskom pa neće moći biti izbirljivi. U drugoj skupini vlasnici će imati onoliko manevarskog prostora koliko kompanija bude mogla izdržati, ali rizik postoji da financijski prenapregnutu kompaniju nitko ne bude želio ili također bude očekivao velik diskont”, objašnjava Perić. Osim toga daljnji problem u segmentu S&P-a je interes jer je malo potentnih preuzimatelja. Dosad su se mnogi za rast znatno koristili financijskom polugom, pa ih banke više neće pratiti, dok se potentni boje akvizicija u krizi, pitajući se što ako kriza predugo potraje.

Potencijalne mete

Trgovina, građevina i prehrana
Željko Perić smatra da će najatraktivniji sektori u segmentu spajanja i preuzimanja biti trgovina i građevina jer su vlasnici najviše prenapregnuti, a aktivnosti se drastično smanjuju. Mete bi mogle biti i prehrambene kompanije s lošijom bilancom i slabim novčanim tokom koje ionako imaju nisku profitabilnost i neće moći dugo izdržati ako trgovački lanci budu na njih prenijeli dio svoje nelikvidnosti. Također bi mete mogle biti i manje banke.

Spajanja manje 46 posto
Vladimir Preveden, izvršni direktor konzultantske kuće Roland Berger, koja je objavila analizu iz koje proizlazi da je prošlogodišnji obujam poslovnih spajanja i preuzimanja (S&P) u zemljama jugoistočne Europe (JIE) u usporedbi s 2007. smanjen čak za 46 posto, smatra da će do promjene trenda u S&P-ima doći tek krajem sljedeće i početkom 2010. godine. Također smatra da bi se najveći dio tih aktivnosti mogao događati u sektoru maloprodaje.