Uz ‘uvoz’ globalne krize, situaciji u kojoj smo danas, Hrvatska je u ne maloj mjeri i sama pridonijela svojim potezima ili nečinjenjem kroz niz prethodnih godina.

Kriza se utoliko može promatrati i kao prilika za konačnu provedbu nužnih nepopularnih reformi, kao i jasnije utvrđivanje vizije koje bi mjesto Hrvatska u duljem roku trebala zauzimati u globalnim kretanjima. To pak zahtijeva promjenu modela vodstva na svim razinama, od gospodarstva do lokalne i središnje državne uprave, ocjena je s kojom se složila većina sudionika HPB Financijskog foruma, održanog u četvrtak. Ukratko, Hrvatskoj trebaju vođe koji neće bježati od nepopularnih poteza. Andrej Galogaža, pravni savjetnik Zagrebačke burze, naglasio je kako je najteže mijenjati klijentelistički politički sustav. Posebno je naglasio problem prevelike umiješanosti države u gospodarstvo, ističući da se država u niz područja pokazala lošim alokatorom sredstava, za što je očit primjer brodogradnja. Nasuprot velikim brodogradilištima koji gutaju velike potpore, 40-ak malih brodograditelja se uspjeva samostalno izboriti na mjesto na tržištu, napominje konzultant Ante Babić. Skup nije ponudio procjene gdje je početak kraja globalne krize zbog koje ove godine u nas naročito strepe poduzeća koja čekaju goleme potrebe refinanciranja inozemnog duga. No većina drži da se u traženju izlaza više treba uzdati u privatni sektor.

izdvojeno

Obrazovni sustav
Dugoročno, ključno razvojno pitanje je poboljšanje kvalitete obrazovnog sustava.

Izvorni resursi
Izvorni resursi u Hrvatskoj posebno su vidljivi u spoju turizma i poljoprivrede, ali ne baziranih na državnim potporama već na globalnim tržišnim pravilima igre, kazao je na Financijskom forumu Miroslav Dragičević iz Horwath Consultinga.