U sjeni slovenske blokade Hrvatske u pregovorima s EU prošli se tjedan na domaćem financijskom tržištu odigrala nova epizoda neriješenih odnosa između dviju zemalja.

Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga odbila je Novoj ljubljanskoj banci dati odobrenje za stjecanje 75,1 posto poslovnog udjela u zagrebačkom Optima leasingu. Slovenskoj banci tako su se, nakon bankarskog, i na tržištu leasinga ispriječili repovi sporenja i neizmirenih dugova prema hrvatskim štedišama Ljubljanske banke po njihovoj deviznoj štednji. U slučaju Optima leasinga, doduše, NLB je zapravo zapeo tek na pokušaju izravnog (su)vlasništva. Iz Hanfina rješenja objavljena u Narodnim novinama uoči Božića proizlazi, naime, da je za kupnju tročetvrtinskog udjela vodeća slovenska banka sredinom listopada sklopila predugovor s tvrtkom NLB Leasing (sa sjedištem u Ljubljani) kao prodavateljem udjela. U obrazloženju odbijenice Hanfa se poziva na zakon koji kaže da se to, među ostalim, može učiniti ako bi “zbog pravnog ili financijskog položaja budućeg stjecatelja kvalificiranog udjela… zbog njegovih te poslova koje obavljaju s njim povezane osobe… ili zbog postupaka koje su budući stjecatelji činili” moglo biti ugroženo poslovanje leasing društva ili znatno otežan nadzor. U odlučivanju o zahtjevu NLB-a Hanfa se, kažu, vodila raspoloživim podacima o pravnom položaju te postupcima NLB-a, kao i procjenom i analizom pravnih i financijskih rizika koji mogu značajno utjecati na poslovanje Optima leasinga. Ti rizici proizlaze iz spora koji se vodi radi duga na ime neisplaćene devizne štednje s hrvatskim državljanima štedišama Ljubljanske banke, te ishoda tog spora i eventualnog namirenja vjerovnika, stoji u obrazloženju. Usto, zbog postupka Ljubljanske banke prema hrvatskim štedišama, koji je predmet spora, Agencija smatra da je u Hrvatskoj ozbiljno narušeno povjerenje potencijalnih korisnika financijskih usluga prema pružateljima financijskih usluga koja su na bilo koji način u značajnoj mjeri povezani s NLB-om. U odbijanju davanja suglasnosti u Hanfi se pozivaju i na sam zakon o Hanfi, odnosno na promicanje i očuvanje stabilnosti financijskog sustava kao temeljne ciljeve te načelo izgradnje povjerenja među sudionicima financijskog tržišta. Ukratko, drže da se slovenska banka ne uklapa u te ciljeve.