Oni imaju najljepše djevojke, grade velike kuće, voze najnovije automobile i kupuju najnovije oružje; ponašaju se vrlo pristojno, imaju novaca na tone, a njihova snaga raste iz dana u dan – oni su somalijski pirati. Somalijski pirati zarađuju pravo bogatstvo otimajući brodove i tražeći otkupninu kako bi oslobodili posadu.

Jedan somalijski dužnosnik procijenio je kako bi ukupan “prihod” somalijskih pirata mogao iznositi 150 milijuna dolara. Postoje različiti izvještaji koji govore o tome koliko novaca pirati traže za Sirius Star, saudijski tanker kojeg su oteli prošloga mjeseca i njegov teret od dva milijuna barela nafte. No, kako zapravo u 21. stoljeću pregovarati s piratima i dostaviti otkupninu? Kao u filmovima? Pod okriljem mraka na nekom pustom mjestu i u velikoj torbi?“Bez obzira za koji se način odlučili, uvijek se ide preko posrednika”, savjetuje Said Musa, analitičar BBC-ja iz Somalije, “a povjerenje je temelj svega”. Fahid Hassan, koji ima iskustva u pregovaranjima, pojašnjava taj proces. Prva stvar koju pirati naprave nakon što zauzmu brod jest da kontaktiraju njegova vlasnika. “Svi važni dokumenti nalaze se na brodu tako da pirati vrlo lako dođu do svih informacija koje im trebaju”, objašnjava Hassan. “Pirati se jave telefonom, uglavnom satelitskim, ali ponekad se jave i putem SMS poruke. Nikada ne pregovaraju sami nego unajme neku drugu osobu, obično nekog od svojih rođaka u kojeg imaju povjerenja.”“Za saudijski tanker Sirius Star pregovaraju dva pregovarača koji se ponakad s piratima nalaze na brodu, a ponekad u gradu. Posao pregovarača je vrlo težak. On mora raditi, raditi, raditi i raditi kako bi dobio novac, što je strahovito težak posao. Strašno je teško istovremeno zadovoljiti želje pirata i vlasnika”, objašnjava sam proces Hassan. “Jednom kada je novac isporučen pregovarač dobiva svoj dio, isti kao i pirati, a svi na brodu dijele novac na iste dijelove.”

Radi i šuti
Fahid Hassan, i sam iskusan pregovarač, kaže da je u prošlosti novac bio isporučivan putem banke, međutim, vlasnici sada unajmljuju treću stranu kako bi isporučila novac direktno. “Oni tada odlaze na brod ili pirati dolaze na njihov brod kako bi predali torbu s gotovinom”, kaže Hassan. “Čovjek koji je donio novac tada odlazi ostavljajući pirate da provjere i prebroje novac. Naime, neki od pirati imaju uređaje za brojenje novaca i uređaje za detektiranje lažnih novčanica.” Roger Middleton, specijalist u Chatham Houseu, Kraljevskom institutu za međunarodne odnose, kaže kako vlasnici brodova unajmljuju profesionalce da obave taj posao, od specijalista za pregovaranje do privatnih osiguravajućih kompanija kako bi obavili predaju otkupnine. “To su uglavnom Britanci ili Australci, bivši pripadnici vojnih specijalnih jedinica”, kaže Middleton, “ali i Južnoafrikanci”.Mnogo je toga skriveno velom tajne jer među članovima takvih kompanija nepisano je pravilo da se “radi i šuti”. Razumljivo, oni koji su u to uključeni također su svjesni potrebe svojih klijenata i striktnih zahtjeva čuvanja tajni o ljudskim životima koji su bili na udaru pirata. Međutim, za vlasnika otetog broda otkup nije jedini trošak jer se u operaciji pojavljuju dodatni troškovi koji mogu znatno poskupiti povratak plovila. Middleton kaže kako takve operacije iznose oko milijun dolara, ne uključujući cijenu otkupa broda.

“Profesionalni pregovarači koji djeluju uime vlasnika brodova dobiju za svoje usluge 100.000 dolara, a njihovi odvjetnici oko 300.000 za osiguranje da se brodska kompanija ne stavlja u ikakvu sumnjivu poziciju”, objašnjava Middleton. Ovisno o tome što se zapravo događa iza zatvorenih vrata, bilo to pregovaranje ili sređivanje odnosa s osiguravajućim društvom nakon otmica, Middleton kaže kako bi bilo fer reći da se “mnogo toga dešava u Londonu”. Gavin Simmonds, direktor međunarodnih odnosa u British Chamer of Shipping, slaže se kako je ta tvrdnja “vrlo vjerojatna”, jer je London središte globalne pomorske industrije. Prema iskustvima iskusnih pregovarača, pirati obično traže da se otkupnina isplati u već korištenim dolarskim novčanicama od 50 do 100 apoena. Kenijski mornar Athman Said Mangore, koji je u somalijskom piratskom zatočeništvu proveo više od 120 dana, kaže kako su pirati poznati po mnogim zahtjevima, a za neke od njih teško je naći logično objašnjenje. “Oni ponekad kažu kako 208.000 dolara žele da im se isplati isključivo u novčanicama od 100 dolara”, kaže. “Ne znam zbog čega postavljaju baš takve zahtjeve. Oni isto tako često ne vole novčanice koje su tiskane 2000. godine ili godinu prije. Ako su novčanice tiskane 1999. godine, onda kažu: “To nam ne odgovara za trošenje u našim dućanima.”Nakon što brodovlasnici nabave toliku gotovinu, privatne osiguravajuće kuće preuzimaju posao. Oni tada nabave tegljač, najčešće iz kenijske luke, ukrcaju torbe s novcem i oružjem koje bi im trebalo osigurati sigurnost i upute se prema somalijskim vodama. BBC-jev izvjestitelj Joseph Odhiambo iz Mombase kaže kako su najmanje dvije prijašnje novčane transakcije dostavljene bacanjem torbi s novcem iz aviona na oteti brod.

Može i posudba
Neke druge isplate krenule su s Wilson aerodroma iz kenijskog glavnog grada Nairobija somalijskim teretnim transporterom koji je prevozio stimulanse. Nitko sa sigurnošću ne može reći koliko će vremena proći do oslobađanja Sirius Stara, samo se zna da će pregovaranje s piratima biti komplicirano i više nego delikatno što potvrđuje činjenica da oteti brod nosi teret vrijedan 100 milijuna dolara. Stanovnici somalijske regije Puntland od kuda dolazi većina pirata kažu kako je piratstvo na mnogo načina društveno prihvatljivo. Moderni somalijski pirati stari su između 20 i 35 godina, posjeduju sve što im je potrebno za lagodan život. U zemlji u kojoj se stanovnici već 17 dugih godina bore za pomoć u hrani i u kojoj izbijaju neprestani nemiri, nagrada koju ovi mladići primaju na razini je velikog bogatstva. Somalijski lučki grad Eyl glavni je grad pirata i središte iz kojeg kreću sve njihove “aktivnosti”. U njemu se usred bezakonja mogu sresti ljudi u besprijekornim odijelima koji se predstavljaju kao “pirati računovođa” ili “pregovarači”. U Eyliju se razvila cijela industrija podrške zasad vrlo dobrom načinu zarađivanja, a sve faze posla dobro su razrađene. Većina otkupnina kreće se oko dva milijuna dolara, nitko do sada nije vidio da se pirati međusobno bore oko novca, a isto tako nitko do sada nije izvijestio da se pronašlo mrtvo tijelo nekoga od otete posade. U zadnje vrijeme i piratima su porasli apetiti te se cijene otkupnina vrtoglavo povisuju. Tako je traženi iznos za ukrajinski brod MV Faina iznosio 22, da bi se kasnije, navodno, spustio na 8 milijuna dolara. Takvi vrtoglavo visoki iznosi dovode i do apsurdnih situacija. Kako navode somalijski izvori, jedna takva cifra natjerala je jednog biznismena da od pirata zatraži pozajmicu.

činjenice

Hrana za zatočene
Na željeni brod najprije krene deset pirata, kad se plovilo zauzme pridruži im se još 40, a na kopnu 50 pirata čeka za slučaj da nešto krene po zlu. U gradu se, kad stigne vijest o zauzimanju broda, otvara restoran u kojem se kuhaju obroci za pirate i posadu otetog broda. Kako piratima cilj nije ubijanje, oni se, s obzirom na okolnosti, relativno dobro brinu za posadu.
Ulaganje u budućnost
Na krilima iskamčenog novca Eyl je izrastao u grad s velikim (i ponekad smiješnim) kućama, ulicama kruže skupi automobili, a ni po čemu se ne vidi da u državi već gotovo 20 godina ne funkcionira središnja vlast. Prošle je godine na otmicama zarađeno oko 30 milijuna dolara, a u stilu dobrih biznismena, taj se novac dijelom troši na novo oružje, sofisticiranu elektroničku opremu i brze brodice za presretanje.

Zdravstveni turizam

Novi iskorak za hrvatski turizam: Hrvatska kao longevity destinacija

Intervju

Kabeli su postali strateška osnova energetske i digitalne budućnosti Europe