Zagrebačka burza i dalje hvata jednaki ritam s europskim burzama. Domaći dionički indeks u četvrtak je narastao više od 2 posto, slično kao indeksi u Frankfurtu ili Londonu.

Nakon fatalističkog pogleda u budućnost potkrepljenih zvučnim medijskim naslovnicama o krahu kapitalizma, Europska je unija odlučila umiriti vlastite građane najavom kako će 200 milijardi eura spremnih za pomoć članicama biti dovoljni za otklanjanje opasnosti od recesije. Čini se da je i uspjela, a ulagači na Zagrebačkoj burzi svjesni su da iako Hrvatska nije u Europskoj uniji, ipak uvelike ovisi o njoj. Recesija na Zapadu osjetit će se i kod nas, uz neke blage nijanse kao što je previsoka zaduženost, slaba proizvodnja i velik uvoz. Ljudi iz industrije tvrde da je velikom broju dionica povrat na kapital manji od 10 godina i pozivaju na okretanje operativnim i fundamentalnim analizama. Fundamenti i različite analize, međutim, vrlo su krhki nakon što se pojave najave o recesiji ili različiti katastrofalni scenariji koji su ovih dana bili brojni. Bilo kako bilo, u četvrtak je budućnost danas nešto svjetlija pa su se mnogi odlučili na kupnju dionica. Kupovalo se ponajviše građevinska izdanja, ista ona koji su bitno utjecala na velik pad indeksa posljednjih dana. Najviše se to odnosi na Dalekovod koji je u četvrtak kao likvidnija dionica u sektoru narastao više od 6 posto. Hidroelektra niskogradnja narasla je 12 posto, a Institut građevinarstva Hrvatske 3,73 posto čime je prekinuo 12-dnevni pad. Prekinuta je u četvrtak i trakavica zvana “Zagrepčanka” nakon što je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić izjavio kako je “pronađeno rješenje i da će IGH platiti Zagrepčanku”, ne precizirajući ništa više od toga, zadržavši tako svoj osebujni stil najavljivanja svojih pothvata. Dionica Hrvatskih telekomunikacija ponovno je uspjela uzletjeti na 200 kuna uz promet od 200 kuna. Zagrebačka burza nastavlja tako svoje promjenjivo kretanje što je mnogima dalo za pravo kako stvari ipak nisu tako crne kakvima se čine. Iako su mnogi ovih mjeseci prodavali, ipak su nalazili kupce koji su dionice htjeli kupovati. Time se svi zapravo smatraju sretnicima. Jedni zato što su uspjeli prodati dionice, drugi zato što su ih kupili tako jeftino.