Nakon sloma Wall Streeta prije 79 godina, što je bilo uvod u Veliku depresiju, počeo je kružiti vic koji je imao temelja u stvarnosti. Naime, u hotelu Waldorf-Astoria propali financijaš traži sobu, a recepcioner ga odmjeri i upita: “Za noćenje ili za baciti se?”

Aktualna financijska kriza još nije dovela do vala samoubojstava financijskih meštara (a još manje mešetara), ali je kao dodanu vrijednost proizvela viceve koji mogu pomoći da se na doba neizvjesnosti i propasti gleda vedrije. Optimist je američki bankarski menadžer koji preko vikenda daje peglati pet odijela. Njegov kolega pak izjavljuje: “Ovo je gore od rastave braka. Izgubio sam polovinu imovine, a žena je još tu.” Na vječno pitanje kako dobiti milijun dolara, odgovor je logičan za sve koji su novac povjerili hrvatskim dioničkim ili mješovitim investicijskim fondovima, tako da se uloži najmanje dva milijuna. Nakon bankrota Islanda pojavila se pitalica koliko vrijedi islandski “capital”, što znači i kapital i glavni grad (Reykjavik). “Capital” se prodaje za 4 eura i 56 centi, glasi odgovor koji u oba slučaja, a s obzirom na aktualno stanje nije baš mnogo promašio. U doba kad su središnje banke počele snižavati kamatne stope, a države uštrcavale novac bankama i povećavale jamstva za uloge štediša, iz središnje je banke Jamajke izašlo priopćenje koje je apeliralo na stabilnost: “Svi bi se trebali malo smiriti” (Everyone should just chill out).