Nekoliko tisuća demonstranata okuplja se na središnjem trgu glavnoga grada i traže ostavku vladajuće garniture koju smatraju odgovornom za bankrotirane državne financije. Demonstranti se boje novih gubitaka posla, izgubili su ušteđevine, dionice su izgubile više od 80 posto vrijednosti, a ni glad nije tako daleko.

Policija, nervozna jer je nenaviknuta na tako oštre demonstracije, izdvaja jednoga od građana za kojeg smatra da je prešao granicu i odvodi ga u policijsku stanicu. Stotinjak demonstranata napušta gomilu na trgu i kreće prema obližnjoj policijskoj stanici zahtijevajući puštanje svojega sudruga u nevolji. Policijske snage odlučne su spriječiti prodor bijesne mase u zgradu i brane se suzavcem. Ovaj događaj nije s brdovitog Balkana gdje su “događanja naroda” način artikuliranja različitih sudbinskih zahtjeva, a nije se dogodio ni u Francuskoj gdje se postavljanje barikada smatra jednim od vrhunaca demokratske tradicije. Riječ je o Islandu, donedavno bogatom, mirnom i dosadnom otoku na rubu Europe kojemu je sve do prije nekoliko tjedana Hrvatska zavidjela na fleksibilnom sustavu zapošljavanja, divnom i razvijenom bankarskom sustavu zahvaljujući kojem je dosegnut standard o kojemu Hrvati mogu samo sanjati. Islandske investicije raširile su se po cijelom svjetskom tržištu kapitala i njihovi su bankari ulagali u sve rizičnije papire. I oni su se, kao i mnogi strani ulagači, vjerojatno povukli sa Zagrebačke burze na samim počecima krize. Nakon što je u četvrtak CROBEX pao više od šest posto, u petak je uz mali promet narastao 1 posto. Pad Zagrebačke burze traje već godinu dana, a Islandu je trebalo samo nekoliko dana da se ispostavi kako je sustav fleksibilan onoliko koliko i slon u staklani te da je gospodarstvo na tom bivšem najvećem nosaču aviona SAD-a “u banani”, kako bi kazao hrvatski premijer. Island, koji je zbog svojega bogatstva do sada imao privilegij odbijanja članstva u Europskoj uniji, u istoj toj asocijaciji sada vidi rješenje svih svojih problema. Možda će islandska vlada svu svoju nespremnost opravdavati ulaskom u EU i mnoge loše stvari gurati pod tepih uz zahtjeve kako je potrebno “ne talasati” te pozivati građane na šutnju i poslušnost, inače ništa od spasonosnog EU. Zvuči poznato?