Ono što sam naučio kroz svoju uspješnu karijeru je da nisam najpametniji

Autor: Gost kolumnist: Hrvoje Prpić, poduzetnik i investitor , 27. lipanj 2012. u 11:30

Ovih dana svjedoci smo pokušaja nove vlade da restrukturira državni aparat star preko 20 godina sa nažalost malo ili nimalo uspjeha.



Hrvoje Prpić / PXL

Iako se u vladi nalaze i vrlo uspješni poduzetnici, ne samo političari nekako mi se čini da i oni gube nadu u uspjeh. Ljutite izjave samih ministara kako njihovi djelatnici u ministarstvima ne rade ništa, kako sami nikad ništa ne poduzimaju daju mi do znanja da čak niti drugi, treći red svojih zaposlenika ne uspijevaju posložiti. S obzirom da se državni aparat sastoji od 475 tisuća zaposlenih, a promjene zapinju već na prvih stotinjak ne vidim neku nadu u dublje promjene.

Outsourcing
Ono što sam naučio kroz svoju uspješnu karijeru je da nisam najpametniji. Jedina moja prednost u odnosu na ostale je da znam odabrati pametne ljude da rade za mene. Ona osoba koja smatra da zna rješenje svakog problema je budala jer samo budala misli da je najpametniji na svijetu. Restrukturiranje puno manjih tvrtki nego što je državni aparat zahtjeva desetke stručnjaka, stručnjaka koji zarađuju i preko milijun dolara godišnje i koji su tesali svoje znanje godinama i godinama radeći upravo to – restrukturiranje, a ti se stručnjaci često puta ne nalaze u Hrvatskoj (znate li iti jedan uspješan primjer restrukturiranja tvrtke od 475 tisuća ljudi u Hrvatskoj?).

Moje iskustvo
U jednom trenutku moje karijere dočekao me sličan posao. Broj zaposlenih bio je 4-5 puta veći nego što je bilo potrebno i trebalo je u roku od mjesec dana odlučiti tko ostaje, tko odlazi, te kako će oni koji ostaju preuzeti posao koji je do tada radilo po 4-5 ljudi. Iskreno, nisam imao pojma kako to napraviti. Što učiniti, sjesti sa svakim posebno, pratiti njihovo radno mjesto, donositi odluku po odluku «ti ideš, ti ostaješ»? Ponazivao sam nekoliko iskusnih ljudi i malo po malo otkrio recept za takve slučajeve koji ću iznijeti ovdje, nikad se ne zna kad će kome trebati.

Tko radi restrukturiranje
Taj posao obavlja HR odjel ili dužim imenom Human Resources. Nažalost, većina tvrtki danas taj vrlo zahtjevan i kompliciran odjel prepušta nestručnim ljudima koji pod tim nazivom vode evidenciju zaposlenika, te ispunjavaju ugovore kod zapošljavaja novih ljudi. HR odjel je puno kompleksnija stvar i moja preporuka je da se za ovako kompleksne poslove ne uzima HR unutar kuće već da se posao prepusti nezavisnoj HR tvrtki.

Idealna tvrtka
Posao kreće na sljedeći način. Prvo na papiru napravite strukturu idealne tvrtke, kako biste željeli da tvrtka izgleda. Prije finiširanja preporučam savjetovanje s direktorima i djelatnicima, ali treba uzeti u obzir da će skoro svatko kukati kako niti s postojećim brojem djelatnika ne može obavljati posao. Nakon što ste napravili novu strukturu kreće zanimljiv posao – određivanje atributa idealnog zaposlenika. To je bio trenutak koji me najviše iznenadio u cjelom procesu. Prije toga sam mislio da postoji idealan zaposlenik. Znate, to je onaj koji je u svemu super, koji vam je simpatičan, koji puno radi, koji se sa svima slaže itd. Međutim, tada sam shvatio da je to nebitno. Tvrtka/država je kao nogometni tim, netko je odličan u obrani, ali sporo trči, netko može puno trčati, ali nema jak udarac, a netko je u svemu prosječno dobar. Vaš posao kao direktora/premijera/ministra je posložiti ljude na prava mjesta i odrediti koji stvarni atributi odgovaraju kojem radnom mjestu. Posao HR tvrke je odrediti atibute djelatnika i oni to rade s fantastičnom preciznošću (oko 95%). Ukoliko imate osobu koja je prosječno simpatična, prosječno razgovorljiva i prosječno pristojna ne stavljajte je na šalter. Niti će se ta osoba ugodno osjećati niti će se građani ugodno osjećati.

Na šalter stavite izuzetno pristojnu i mirnu osobu, možda i fizički atraktivnu ili fizički jaču (ne derete se na čovjeka od 2 metra i 120 kila koji radi na šalteru, zar ne?). Vi trebate nekoga kome građani neće zamjeriti greške koje se uvijek događaju. U ured stavite osobu koja je uredna i detaljna u svom radu, koja ne griješi i nema repova. Izgled te osobe nije bitan. Ne mora čak biti niti simpatičan, samo neka napravi svoj posao. U cijelom tom procesu nažalost najlošije su prošli prosječni djelatnici koji nisu imali neke specifičnosti. Ono što je zanimljivo je da smo nekim djelatnicima promijenili radna mjesta, neki su postali voditelji iako do tada nisu niti bili svjesni svojih kapaciteta. Nakon promjena, broj djelatnika je pao za 3 puta, a efikasnost je porasla za barem 50% što je porast za 4 i pol puta.

Prijedlog vladi
U zadnje vrijeme se često spominje potreba otpuštanja ljudi iz državne uprave. Iako se i sam slažem da ih ima previše, spreman sam plaćati ovoliki porez još najmanje godinu dana ukoliko će ovaj broj zaposlenih odraditi one hrpe nezavršenih poslova koji se godinama gomilaju na stolu. Ja sam spreman plaćati ovakav porez ukoliko će gruntovnica sljedeći dan provesti ono što sam predao dan ranije. Spreman sam ga plaćati i ako će sud već sljedeći dan zakazati raspravu na moju tužbu. Spreman sam plaćati ako će me za priključak vode zvati sami djelatnici vodovoda kao što me za MaxTV zovu iz T-coma. Ja ne tražim da vas u javnoj upravi ima manje, samo tražim da posao radite kao da ste u privatnoj tvrtki.

Uspješni primjeri
Uspješnih primjera oko nas ima jako puno, ali ih nismo niti svjesni. Zadnji uspješan primjer je HP Express, tvrtka u državnom vlasništvu koja ostvaruje izuzetne rezultate u zadnje vrijeme i to ne zbog svojih veza sa hrvatskom politikom već zbog kvalitetne usluge koju prikazuje u zadnjih godinu, dvije dana. Uspješni primjeri su i razne velike tvrtke koje su prodane strancima (banke, T-Com) koje su nam pokazale kako se stari i tromi sustavi mijenjaju u fantastično efikasne tvrtke čiji se djelatnici, koji su prije samo desetak godina razgovarali istim rječnikom kao i djelatnici HEP-a ili Makarske gruntovnice, danas s Vama ophode kako bi i trebali – s poštovanjem prema kupcu.

Molba
I za kraj moja molba vladi, potrošite moj novac pametno jer želim živjeti u najboljoj državi na svijetu i spreman sam to platiti.

Komentari (12)
Pogledajte sve

Ah, da ne zaboravim: Jeftina struja iz mojih VjetroSolara može smanjiti troškove svih tvornica, čime bi proizvodi donosili veću dobit i bili konkurentniji na svim tržištima, a uz veću prodaju bi se i više proizvodilo pa bi trebalo više zaposlenika, više prodavaća itd. ZET bi mogao voziti skoro besplatno jer se investicija u cijelosti otplati na uštedi od cijene struje, a zato se nakon 8 mjeseci isti novac može uložiti u sljedeći VjetroSolar i tako redom. Sav prijevoz bi mogao biti elektriziran,
uključujući i brodove, samo one veće. Građenje VjetroSolarnih Nebodera bi pokrenulo Građevnu i sve prateće industrije, građani bi dobili jeftine stanove, poduzeća urede, a iste zgrade mogu biti hoteli, bolnice, studentski domovi, fakulteti, starački domovi itd. Samo na izvozu dijelova i alata za proizvodnju dijelova bi se moglo puno zaraditi, a još bolje otvaranjem tvornica u drugim zemljama u kojima bi radili lokalno stanovništvo a profit od proizvedene struje bi se vraćao u Hrvatsku, nako što se izgrade svi mogući kapacuteti u toj zemlji opisanim reinvestiranjem novca od uštede na struji.

Poštovani Gn. Prpić, ja sam izumitelj Vjetrosolarnih elektrana koje mogu na mreži ili van nje radit garantirano 24/365 i proizvoditi struju po cijeni koštanja ispod 10€ po Megavatu, a bez gubitka na zemljištu jer imaju ugrađene Staklenike.
Nažalost mi je Gn. Čačić odgovorio da “nemaju instrumente kojima bi to podržali” te da se obratim privatnim investitorima
zaboravljajući da je i sam poduzetnik. Zaboravio je i onaj glavni instrument koji se zove “Interes Države Hrvatske” kojim se može sve napraviti. Potrebno je 5 miliona € za dovršenje razvoja i patentiranje to za pokretanje proizvodnje dijelova i
gradnje Vjetrosolara. Može jasno biti više investitora, a svaki investitor bi dobio isti iznos isplaćen od svake prodate licence za proizvodnju VjetroSolara ili od pokrenute proizvodnje. Bio sam 2010 imao prezentaciju na CRANE-u gdje ste mislim i Vi bili prisutni, no rekli su mi da “je to tako jednostavno da se toga mogao svatko sjetiti, pa sigurno ima neka velika greška radi koje to već nije u upotrebi”, a ja sam trebao novac upravo da dokažem da to funkcionira.
Sada kad imam mali prototip Vjetroelektrane, još uvjek mi ne vjeruju jer rezultate nije potpisala neka osoba od značaja
a poštovani profesori traže 19.000 Kuna + PDV da bi ovaj puta sve službeno izmjerili i potpisali se pod to.
Neslužbeno je turbina promjera 31cm na vjetru od 5m/sekundi proizvela 2W struje što je oko 4 puta više nego bi
proizvele standardne turbine s krilima da se proporcionalno smanje na tu veličinu, ako bi se uopće htjele i pokrenuti.
možete me kontaktirati na email mpollak(at)globalnet.hr ako ste zainteresirani uložiti novac.
S poštovanjem, Marijan Pollak

mulac. ošišaj se.

Mislim da su trenutno 2 osnovna razloha zbog ćega ova vlada ne uspijeva (t.j. ne želi) u riješavanju problema državne uprave:
1. SUKOB INTERESA ČLANOVA VLADE – kako sukob interesa? Zato jer i sami večinom dolaze iz tijela državne uprave (na neki od načina). Isto tako, nakon odlaska sa sadašnje političke pozicije jedina mogućnost zaposlenja je upravo u tijelima državne uprave (ili državnim poduzećima). Znači jedino snažni oportunizam i tetošenje postojećih struktura osigurava im ŽIVOT nakon odlaska sa postojeće političke funkcije – i zbog toga se istima ne žele zamjerati ni na koji način. Zato im je lakše “otjerati” tisuće radnika iz realnog sektora na burzu i stotine tvrtki u stečaj nego se zamjeriti ijednom zaposleniku državne uprave. Ljude koji su eventualno i mogli (i htjeli) nešto na tom plju napraviti a nisu bili ovisni o državnom aparatu, te su strukture otjerale na vrijeme (Ljubo Jurčić, Ferdelji …)
2. SOCIJALISTIČKI MENTALITET I Čačić i Linić su mentalno sazrijevali u periodu socijalističkog sustava kada je svaka PRIVATNA SVOJINA i PRIVATNO PODUZETNIŠTVO bilo protivno socijalističkom sustavu i idejama i smatrano je negativnom pojavom koju je trebalo kažnjavati ili enormo oporezivati (da li se netko sjeća koliki su bili porezi i carine – da li smo smjeli i mogli kupovati osobne automobile koji nisu bili Jugoslavenskog porijekla). Tu je osnovni razlog zbog kojeg ova Valada ima toliki ANIMOZITET (zavist i jal) prema USPJEŠNIM PODUZETNICIMA – ako ste primjetili neuspješne i prevarante se ne sankcionira već im se poklanjaju brzopotezni stečajevi kao bi se ćim prije i lakše riješili dužnika !!!
Na isti način se postupa i prema građanima koje se uvjerava da je struja, plin i telefon nepotreban luksuz koji trebaju masno platiti. Krajnji odraz njihovog JALA prema svima koji su ipak nešto stekli ili naslijedili u životu je prijedlog Poreza na imovinu. U Hrvatskoj 99% imovine nije nikakva buržoaska stečevina na koju bi trebali plaćati porez na luksuz nego je većinom naslijeđeno ili građeno vlastitim rukama… Najdrastičnije su izjave da treba umirovljenike koji žive u velikim stanovima kazniti jer imaju prevelike stanove – kao da se radi o nekim dvorcima i vilama u kojima se umirovljenici prenemagaju iz obijesti…
Ovo samo slikovito prikazuje njhove SOCIJALISTIČKE NAZORE koji jednostavno ne mogu voditi ovo društo prema prosperitetu jer se isti vode sasvim nekim drugim idejama i postavkama.
Sva njihova djelovanja i aktivnosti proizlaze iz ova dva osnovna elementa …

New Report

Close