Za računovođe je ovaj mjesec zasigurno bio i više nego naporan. No, sada kada smo se upoznali sa novom prijavom poreza na dodanu vrijednost, svim popratnim obrascima te usvojili pojam stjecanja i isporuke, želimo vam skrenuti pozornost na još nekoliko bitnih činjenica. Iako su naizgled nepovezane, poveznica im je novi Zakon o porezu na dodanu vrijednost iz kojeg proizlaze.

– Obrtnici dohodaši i dalje posluju prema „načelu blagajne“ i tako će poslovati sve do 31. prosinca 2014. godine. U slučaju isporuke dobara u EU, stjecanja dobara iz EU ili u slučaju građevnskih usluga obrtnici dohodaši ponašaju se jednako kao i dobitaši te imaju obvezu PDV-a i pravo na priznavanje pretporeza u onom trenutku kada je roba isporučena ili usluga izvršena te kada su zadovoljeni svi ostali uvjeti. Navedeno ne utječe na evidenciju u Knjizi primitaka i izdataka te se ona i dalje vodi prema „načelu blagajne“. Novost je da si dobitaši mogu priznati pretporez po ulaznom računu primljenom od dohodaša bez obzira jesu li isti račun platili ili ne. Također, napominjemo da dohodaši moraju na računima i dalje pisati oznaku R2 te napomenu „obračun prema naplaćenoj naknadi“ .

– Kako su nam novi Zakon o PDV-u i Europska unija donijeli brojne novosti tako su nam donijeli i rečenicu „..mora se registrirati u Hrvatskoj za potrebe PDV-a“. Tko, kada i zašto? Vjerojatno ste si ta pitanja često postavljali posljednjih dana. S obzirom da smo dosada već detaljno pisali o oporezivanju „inozemnih usluga“ te o prijenosu porezne obveze i načelima B2B i B2C, ovog puta ćemo vam samo pokušati pojasniti (ali i pojednostaviti) gore navedenu rečenicu. Dakle, porezni obveznik iz Europske unije mora se registrirati u Hrvatskoj za potrebe PDV-a samo kada zaračunava određenu uslugu FIZIČKOJ osobi. U svim drugim slučajevima, porezni obveznik (čak i onaj mali, koji nije obveznik poreza na dodanu vrijednost) preuzima na sebe poreznu obvezu. * „Mali“  porezni obveznik u tom slučaju mora se registrirati za potrebe PDV-a.

– Novost je i poseban postupak oporezivanja marže kod pružanja usluga turističkih agencija. Da bi se mogao koristiti navedeni postupak moraju biti zadovoljeni određeni uvjeti: agencija (ali i sve druge osobe i institucije koje pružaju usluge putovanja i druge srodne usluge) mora poslovati u svoje ime te aranžmani moraju biti pruženi putnicima na području Europske unije. Također, agencije moraju koristiti dobra ili usluge (npr. usluge prijevoza, smještaja, prodaje raznih ulaznica…) drugih poreznih obveznika kako bi mogle pružiti putniku cjelovitu uslugu. *Iz ulaznih računa za nevedene usluge pružene od strane drugih poreznih obveznika agencija si ne može priznati pretporez. Bitno je napomenuti da agencija ne može birati hoće li ili ne koristiti poseban postupak oporezivanja marže, već joj je to obveza. Uvjet je i da organizator putovanja mora putniku pružati najmanje dvije usluge od kojih jedna mora biti ili smještaj ili prijevoz, a druga može biti bilo koja srodna usluga koja zajedno sa baznom uslugom čini cjelinu. Razliku u cijeni (odnosno maržu koja se oporezuje) tako čini razlika između ukupne naknade (bez PDV-a) koju plaća putnik i stvarnih troškova koje putnička agencija ima za korištenje dobara ili pružanje usluga od strane drugih poreznih obveznika. Ukoliko agencija prilikom pružanja cjelovite usluge putniku uz usluge drugih poreznih obveznika pruža i određene vlastite usluge, poseban postupak oporezivanja marže primjenjuje se samo na dio usluga nabavljenih od strane drugih poreznih obveznika. Agencija vlastite usluge oporezuje prema redovnom postupku oporezivanja. Iznos PDV-a kojeg je agencija dužna platiti izračunava se primjenom preračunane stope (20%) na prethodno izračunanu razliku u cijeni. 

Autor članka Filip Jelić stručnjak je koji radi za tvrtku Fidestum.