Nesporna je činjenica da je u radu s gotovinom svakodnevica neizdavanja računa ili smanjenje iznosa radi manje porezne obveze.Takva nediscipliniranost po pitanju plaćanja poreza rezultirala je činjenicom da će se od početka slijedeće kalendarske godine uvesti porezne odnosno fiskalne blagajne.

Fiskalizacija znači provedbu mjera radi uvođenja nadzora nad izdavanjem računa koji se plaćaju u gotovini, a cijela ideja se bazira na postavljanju elektroničkih uređaja koji su putem internetske veze povezani sa Poreznom upravom koja svaki izdani račun evidentira.

No problem može nastati ako nestane  struje, izgubi se internetska veza, ili se recimo uređaj pokvari. U tom slučaju nastaju problemi za provedbu fiskalizacije. Zakon kaže da u roku dva dana obveznik mora uspostaviti vezu sa Poreznom upravom, te sve izdane račune dostaviti. To je sasvim dovoljno manevarskog prostora i sama ta činjenica nas vraća na početak. Podsjetimo, i sada je obveznik dužan sve račune prijavljivati. Postoji osjećaj da je fiskalna blagajna samo još jedan pokušaj za uvođenje financijske discipline kojim se trenira strogoća nad obveznicima.

Istina, neki modeli fiskalnih blagajni su uspješni, ali ti modeli su razvijeni u drugim zemljama koje imaju različita zakonodavstva, te različite stupnje razvijenosti, stoga direktna primjena takvih modela u našem slučaju može izazvati samo nerazumjevanje među obveznicima.

Logično se može izvući zaključak kako će fiskalna blagajna samo stvoriti dodatan teret obveznicima koji se ionako otežano bore sa svim obvezama i nametima jer  provođenje fiskalizacije stvara direktan trošak samim obveznicima.  Fiskalizacija će sigurno jedno vrijeme zaživjeti, unijeti nemir i propadanje dijela malih poduzetnika, a onda će se netko "pametan" sjetiti ukinuti to jer model ne funkcionira.

Ostaje samo pitanje tko će nadoknaditi nanesenu štetu?