Rok Furlan službeno više nije ljubljanski "kralj betona". Nakon više od desetljeća vladanja na ljubljanskom građevinskom tržištu, zbog čega je i dobio taj nadimak, prodao je vlastite betonare, piše portal Siol.net. Kupio ih je poduzetnik iz Vrhnike Mirko Marolt, vlasnik tvrtke Marolt Beton, koji upravlja sa šest betonara u Sloveniji. Sada će posjedovati još dvije betonare u Ljubljani i jednu u Jesenicama, koje su bile u vlasništvu Furlanove tvrtke Projekt Beton.

To znači da će Marolt voditi najveću grupu za proizvodnju betona u Sloveniji.  Do sada je posjedovao betonare u Črnučama, Grosuplju, Postojni, Cerknici, Logatcu i Kočevju. Sve njegove tvrtke će zapošljavati više od 40 ljudi i godišnje ostvarivati više od 14 milijuna eura. "Projekt Beton će zadržati sadašnje poslovanje, a ja sam vrlo optimističan glede još boljih rezultata", kazao je Marolt.

Iskoristio je procvat
Zašto je sada odlučio prodati betonare portal nije uspjeo doznati od Furlana. Prošle godine Projekt Beton, tvrtka na koju je Furlan prebacio imovinu bivšeg Sector betona, iskoristio je procvat na tržištu nekretnina i izgradnji novih stanova u glavnom gradu. Prihodi od prodaje porasli su za visokih 40 posto na 6,3 milijuna eura. To je najviše nakon 2010. godine, kada je u Stožicama dovršen i otvoren sportski kompleks, gdje je Furlan bio glavni dobavljač betona.

Prodaja betonara poklopila se s kriminalističkom istragom u kojoj je Furlan osumnjičen da je odigrao ključnu ulogu u kriminalnoj organizaciji za utaju poreza pri uvozu i preprodaji automobila. Krajem siječnja policijski službenici u sklopu pretrage kuće privremeno su ga zadržali, ali nakon jednog dana pušten je na slobodu. Odmah nakon toga pojavile su se informacije da se Furlan seli u Dubai, najveći grad u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. To je zemlja koja ne izručuje često strane državljane vlastima u zemljama iz kojih su došli.

To su slovenske vlasti iskusile prilikom zahtjeva za izručenje bivšeg vlasnika Sociusa Leonarda Peklara, koji je nekoliko godina u Dubaiju izbjegavao suđenje u slučaju Bados Consulting, u kojem ga je tužiteljstvo optužilo za sudjelovanje u nezakonitoj transakciji. Furlan je u prošlosti uspješno izbjegao sudske postupke. Nekoliko tužbi je zastarjelo ili ostavljeno u ladicama, dok su druge odbačene od strane tužiteljstva.

Problemi s oporezivanjem
Dakle, je li Furlan prodao betonare zbog postupka državnih organa? "Ne. To nema nikakve veze s tim", rekao je Mirko Marolt za Siol.net, koji je preko tvornice Grandio preuzeo Furlanove betonare. Marolt nije htio otkriti koliko je platio za betonare i gdje će uplatiti novac. Zbog problema s oporezivanjem, Furlan je vlasnički kontrolirao imovinu kroz tzv. slamnate tvrtke. Krajnji vlasnik Projekta Beton bila je tvrtka iz američkog poreznog utočišta Delaware. 

Imovina ostala nedirnuta
S druge strane, analiza Siola ukazuju na bliske veze između novog i starog vlasnika betonara. Marolt i Furlan su stari poznanici, jer su 2014. sudjelovali u velikom zajedničkom projektu.  Rok Furlan također već dugo djeluje kroz tzv. tvrtke u poštanskom sandučiću u kojima ima milijunsku imovinu: automobile prestižnih marki, luksuzne nekretnina na elitnim lokacijama, dva kasina u Portorožu i drugo. Na to ga je prisilila Porezna uprava istragom o Stožicama, te je prije zamrzavanja imovinu prebacio na sigurno. Zbog poreznog duga je 2014. podnio zahtjev za osobni bankrot koji je uspješno završena. Sud je Furlana oslobodio svih obveza, a država će vjerojatno da će ostati praznih ruku. 

Složeno poslovanje

Krajnji vlasnik krije se u poreznoj oazi
Rok Furlan će barem privremeno zadržati značajan udio u betonarama koje je prodao. Sredinom prošle godine tvrtka Grandio, koja je kupila Furlanove betonare, dobila je novog suvlasnika. Polovicu kompanije kupila je tvrtka Sektor Grad, kojom upravlja Furlan. Njezin formalni vlasnik je tvrtka Inter Concrete iz Londona, čije se vlasništvo završava u američkoj poreznoj oazi Delaware. Već u prošlosti ta kompanija imala je neke druge Furlanove tvrtke u vlasništvu, a prema podacima iz ožujka prošle godine sredstva na bankovnom računu iznosila su samo jednu funtu.